Dijana Boranić išla je na redovite ultrazvučne kontrole i svoj je privatni život posvetila poslu, sve dok nije dobila kobnu dijagnozu raka dojke. Osim što joj se cijeli svijet srušio zbog po život opasne bolesti, Dijana je ostala bez posla. No, unatoč svim tim poteškoćama, ona je ostala pozitivnog duha i spremno se bacila na sve izazove koje joj je život donio.

"Nakon prvog ultrazvuka liječnici su mi sugerirali da moram redovito dolaziti na kontrole jer imam gusto žljezdano tkivo, fibroadenome i ciste. Rekli su mi da je jako važno da se to prati. Tako sam i postupila. Redovito sam išla na ultrazvuk u kliniku za tumore svakih šest do osam mjeseci, dok si još mogao dobiti termin, a da se ne posvađaš sa sestrom na šalteru. Sve do jednog pregleda koji se nije ni po čemu razlikovao od svih ostalih, ali itekako jeste. Izašla sam s posla da bi obavila pregled i po glavi vrtjela što sve moram napraviti i kako će mi tih dva, tri sata nedostajati, jer neću sve stići napraviti taj dan. Vratila sam se na posao, no više nisam bila ista", priča.

Dijana je došla na kontrolni ultrazvuk, a uslijedile su riječi "rak", "morat ćete...", "žao nam je..."

"Imam 36 godina, slušam i ne vjerujem. Njihov glas mi se gubi. Nastaje neko čudno stanje koje bih nazvala 'van sebe'. Sestra govori što i gdje trebam, radiolog stavlja pečat i dogovara sa sestrom gdje me treba uputiti. Ljubazna draga sestra shvatila je da nisam shvatila gdje trebam ići, pa me je povela sa sobom na prvo 'odredište'. Ja i dalje stojim nijemo i ne mogu ništa zapamtiti osim da imam rak, da ću vjerojatno na kemoterapije i zračenje i operaciju. Obavila sam još što sam trebala taj dan i vratila se na posao te uz šokiranje kolegica u uredu odradila svoj radni dan", rekla je.

MAMA LAVICA /

Ivana se s opakom dijagnozom suočila kad joj je beba imala osam mjeseci: 'Zašto baš ja?'

Dijana kaže da nije imala simptome raka te da joj je čak i krvna slika u trenutku dijagnoze bila besprijekorna. Najstrašnije joj je bilo suočiti se s bolešću, sa samom sobom, životom i njegovim mogućim krajem.

"To je jedno posebno stanje uma. Jedna takva introspektiva koju ne napravite nikad, osim u ovakvim slučajevima. Najstrašnija je spoznaja da vam je možda vrijeme iscurilo, a vi ste vrijeme i energiju trošili na nebitne stvari i što ako ne možete to ispraviti!?"

Nakon mastektomije uklonili joj dojku i osam limfnih čvorova

Dijana je svoju borbu protiv raka dojke vodila za vrijeme pandemije koronavirusa. Prije mastektomije, zračenja i kemoterapija u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porode (Petrova bolnica) obavila je aspiraciju jajnih stanica kako bi ih spremila za slučaj da može ostvariti majčinstvo, jer, kaže, želja u njenom slučaju nije dovoljna.

"Kako volim reći u šali moj tijek liječenja bio je 'all inclusive'. Prvo je bila kemoterapija 4+12, ako ste čuli u žargonu su te kemoterapije poznate kao 'crvene' i 'bijele'. 'Crvene' su agresivne i teške za podnositi, ali nisu ni 'bijele' neka kamilica. Nakon toga bila je mastektomija prilikom koje mi je uklonjena cijela dojka i osam limfnih čvorova. Uslijedilo je 25 zračenja te druga operacija gdje se ekspander (jastučić s fiziološkom otopinom) zamjenjuje trajnim implantantom. To je sve skupa trajalo neke dvije do tri godine", rekla je.

Foto: Privatna Arhiva

Dijana tvrdi da je bilo mučno proći sve kemoterapije, operacije i zračenja te da je bilo vrlo teških trenutaka kada se osjećala nemoćno i psihički i fizički. Plakalo joj se zbog očaja, no nije se dala, i nakon što bi "pala", ona bi se opet "dignula".

"Mi zapravo ne znamo koliko smo jaki i što sve možemo dok nas ne snađe ovako nešto. Nisam se dala, nisam potonula. Teško je bilo, ne mogu reći, ali jako je važno da se okružite dragim ljudima, da sebi posložite dan najbolje što možete: čitala sam knjige, družila se, išla u šetnje. No, bilo je i trenutaka kad se nisam mogla dići iz kreveta, kad ste ljuti, jadni, bespomoćni, kad vam se plače, ali nema druge nego protest se, dići i nastaviti dalje", istaknula je ova hrabra žena.

'Važno je nakon kemoterapije promijeniti prehrambene navike'

Otkrila je da se kemoterapiji veselila, a zamišljala je kao da ide na izlet, pa bi sa sobom ponijela sendvič, slušalice, sok, vodu i knjigu.

"Kemoterapiju sam primala u Karlovcu. Tamo su bile dvije divne medicinske sestre i odličan doktor zbog kojih se nisam osjećala kao MBO, već kao ja, sa svojim glupim pitanjima, strahom i svime što me čini čovjekom. Kad su me pitali 'Kako to misliš da si se veselila kemoterapiji?', odgovorila bih: 'Pa da, jer je svaki odlazak za mene značio još jedna manje. I još malo pa sam gotova'", rekla je.

'NIKAD JE KRAJ' /

Ella ima 22 godine i rijedak oblik opake bolesti: 'Kad je pobijedim, gorit će grad!'

Biti na kemoterapiji je vrlo teško i iscrpljujuće, a jedna od čestih nuspojava je gubitak apetita i mučnina. Dijana je, kaže, imala dana kad joj je od svega bila muka i jedva bi se natjerala pojesti dvije žlice juhe. Ona nije imala nikakav posebni režim prehrane te se normalno hranila i jela je sve što je poželjela poput pizze, štrudle ili pljeskavice. Dijana smatra da je pogrešno ići na bilo kakvu dijetu.

"Ljudi se preplaše, pa krenu jesti nešto što im uopće ne odgovara, ali eto rekla im susjeda, kćer, snaha... I oni moraju slušati da bi bili zdravi. Ljudi zaboravljaju jednu važnu stvar, a to je slušati sebe, jer nema te studije i tog doktora koji će meni reći što ja trebam. To znam ako slušam moje tijelo. Kada primate terapiju za rak, ne smijete gubiti na težini i tijelo vam treba energiju i to vam ono jasno govori, a vi se odjednom prebacite na klice i na nešto što u životu niste okusili. To je stoga jer se svi hvatamo za slamke. Internet je pun 'čudotvornih stvari', ali ne treba pretjerivati. Sve imamo u namirnicama i ne trebamo davati sto eura za neki preparat", istaknula je.

"Hranila sam se normalno, vodila sam uredniji život, jer nisam išla na posao, pa sam mogla bolje raspolagati svojim vremenom. Išla sam na vrijeme spavati, čitala sam više, gledala 'feel good' serije, ugasila televizor i jednostavno radila stvari koje mi prijaju. Naravno, mama je došla kod mene pa je bilo i više juha i cijeđenog soka, ali sve normalno kako bi i trebalo biti. Važno je nakon kemoterapije promijeniti prehrambene navike: ne jest 'junk food', tj. brzu hranu i rafinirane gluposti i treba se hidratizirati, sve ono što svi već znamo, ali se ne pridržavamo", pojasnila je.

POTREBNA JE PODRŠKA /

Psihologinja savjetuje kako živjeti s teškom dijagnozom: 'Sve su reakcije prirodne'

Nakon povrataka s bolovanja - otkaz

Dijana je završila Višu ekonomsku školu i radila je u računovodstvu kao administrator. Osim što je preživjela golgotu borbe s rakom, ona je nakon povratka na posao dobila otkaz, i tek se je nedavno ponovno zaposlila.

"Nisam radila pet godina, u naponu snage, u najboljim godinama. Jednostavno kao da nije dosta sve što sam preživjela i onda još za kraj dobila sam otkaz. Grozan je to osjećaj, ali nekako nisam ni to previše k srcu primila, jer ipak sam dobila drugu šansu za život. Bila sam zahvalna zbog toga. Nisam pala u depresiju, jer sam razmišljala o tome kako ću naći drugi posao. No, to u praksi i nije bilo baš tako: niz razgovora, odbijenica, fraza 'Javit ćemo vam se', a vrijeme ide", ispričala je.

Sve ovo ponukalo je Dijanu da ukazuje na nepravde koje proživljavaju onkološki pacijenti i da traži promjene u društvu. Nedavno je sudjelovala na panel raspravama s udrugom "Nismo same", a tema je bila zapošljavanje onkoloških pacijenata i teško zapošljivih osoba.

"Ja ne bih trebala biti vođena na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje kao i netko drugi. Ja nisam svojevoljno odlučila malo ne raditi. Mi, onkološki pacijenti, nemamo nikakvu pomoć države ili od nekog tko će nam pomoći da se vratimo na posao. Netko se možda treba prekvalificirati, jer ne može raditi na radnom mjestu na kojem je bio prije bolesti. To ništa nije uređeno! Kod nas je sistem je 'snađi se druže'. No, to je jedna jedna zasebna tema koja je totalno ignorirana, a vrlo je važna", istaknula je.

Foto: Privatna Arhiva

Dijana je sve te nedaće preživjela zahvaljujući svojoj unutarnjoj snazi te podršci obitelji i prijatelja.

"Nema samosažalijevanja, nema 'Zašto ja?', nema zamjeranja... Ali ako se okružite prijateljima, prirodom i uopće stvarima koji vama odgovaraju, bez obzira koliko drugima izgledale ludo i šašavo, to je onda pravi put ka iscjeljenju. A mnogi od nas za sebe nemaju vremena i sebe stavljamo na posljednje mjesto. Kada ste na bolovanju i liječenju imate sve vrijeme svijeta samo za sebe i za razmišljanje te ubrzo shvatite u čemu je stvar, a to nikako nije užurbanost, stres, tehnologija, otuđenost i sl. Vi morate biti dobro sami sa sobom. Nema tog partera ili supružnika, ni te obitelji, ni liječnika i medicinskih sestara koji vam mogu pomoći podrškom, ako se vi sami niste posložili. I, naravno, humor - bez toga se ne može", upozorila je.

Žene uglavnom ostavljaju partneri nakon dijagnoze raka

Unatoč svim nedaćama koje su je snašle, Dijani se tijekom borbe s rakom dogodila i jedna vrlo lijepa stvar - ljubav i to ona prava bezuvjetna. Naime, najveći oslonac i siguran zaklon tijekom životnih oluja bio joj je njen sadašnji suprug.

"Kad sam dobila dijagnozu raka, on je tada bio tek moj 'friški' dečko, tako da ja spadam u onu drugu i manju skupinu sretnica, jer žene, nažalost, uglavnom ostave partneri i muževi. Statistika je tu poražavajuća. Ja sam stvarno imala pravu osobu uz sebe i ta moja situacija je samo učvrstila vezu i pokazala njegovo pravo lice, ljubav i podršku koju mi je pružio. Tako da smo se vjenčali sada kada je sve prošlo i zaista uživamo jedno s drugim", otkrila je.

KOLONIJA UBOJICA /

Studentica onkologije pokazala kako se šire stanice raka: Video zastrašio milijune

Dijana za sebe tvrdi da je nakon liječenja drugačija osoba te je promijenila svoje životne prioritete.

"Jednom sam rekla '***eš čovjeka kojeg bolest nije ničemu naučila'. Imala sam nekoliko resetova u životu jer ovo mi, nažalost, nije prva ružna stvar koja mi se dogodila i iza svake ide reset. Mislim da je ključ u svjesnosti. Nešto se dogodi u nama i kao da se probudimo, ne znam kako bi to drugačije objasnila. Nisam više na autopilotu, prioriteti su mi drugačiji, promijenila sam navike, ali ne samo radnje već i navike u razmišljanju, gledam jednostavno drugačije na život, sretnija sam i zahvalnija na svemu što imam", rekla je.

'Put ka ozdravljenju je vraćanje sebi'

Dijana kaže da se dobro osjeća nakon svih tih silnih borbi te da misli da izgleda i osjeća se bolje sada u četrdesetima nego u dvadesetima, no smatra da "cancer free" ne postoji.

"Svako tko je prošao ovu priču uvijek će se brinuti zbog pojave bilo kojeg simptoma i pitati 'Je li to možda opet 'on'?'. Uvijek ćemo imati taj oblak iznad glave koji nas prati i izaziva sumnju, ali ja sam ga prihvatila da je tu i vjerujem da je uz taj oblačić i sunce koje me grije", istaknula je.

DAN PRIJE VJENČANJA /

Mihaela (44) s okrutnom se dijagnozom suočila u sedmom mjesecu trudnoće. Ovo je njena priča

Dijana ljudima koji prolaze kroz borbu s rakom ili drugom teškom bolesti poručuje da se okrenu sebi i pravim životnim vrijednostima.

"Ono što većina ljudi radi kad čuje dijagnozu je da traži sve izvana: čarobni pripravak za imunitet, najboljeg doktora, čita savijete drugih koji su prošli isto i sl. Sve je to u redu i ja sam se prvo uvukla u to, ali onda sam ubrzo stala i okrenula se sebi i od tuda krenula. Ljudi prožive cijeli život, a da nisu oprostili, da nisu prežalili, da nisu pustili suzu, da nisu prestali zamjerati.. Sve traume koje smo doživjeli u životu, ta neizliječena tuga, ta suza koju nismo ispustili, taj konstantni stres u kojem živimo i sl., sve je to u nama. Tijelo pamti i najčešće se to sve manifestira kroz bolesti", objasnila je.

"Put ka izlječenju ili ozdravljenju je vraćanje sebi. Ali to, nažalost, nije baš popularno ni jednostavno za 'odraditi' i najteže je sebi sve priznati. Puno je lakše popiti tabletu i promijeniti doktora. Moramo se vratiti pravim vrijednostima i navikama. Mi nismo stvoreni da bismo živjeli puni kortizola i na autopilotu. Treba nam topla riječ, ljudski kontakt, priroda, smijeh, zagrljaj i sl. To je ono što nas čini sretnim i potpunim. Mislim da se trebamo vratiti pravim životnim vrijednostima ako mislimo opstati i bit zdravi mentalno i fizički jer smatram da ne idemo u baš u dobrom smjeru" naglasila je Dijana.

POGLEDAJTE GALERIJU

ŽIVITE DULJE /

Kava smanjuje rizik od raka, moždanog udara i dijabetesa, a evo koliko je treba piti

POGLEDAJTE VIDEO: Liječnik o metabolizmu, njegovim bolestima i poremećajima: 'Radi se o nizu kemijskih reakcija s jednim ciljem