
Mihaela (44) s okrutnom se dijagnozom suočila u sedmom mjesecu trudnoće. Ovo je njena priča

Mihaelu je nakon dijagnoze najviše plašila činjenica da je trudna i da treba uskoro roditi. Pitala se hoće li sve biti u redu
Mihaela Jozić (44) je prije tri godine dobila dijagnozu raka dojke i to kad je bila istovremeno i u najranjivijoj i najsretnijoj fazi svog života - u visokoj trudnoći i dan prije vjenčanja. Nakon početnog šoka napravila je veliki zaokret u životu te se, poput prave heroine, odlučila svim snagama boriti protiv teške bolesti i na koncu je pobijedila. No, na tom putu prošla je brojne uspone i padove te naučila vrijedne lekcije.
Mihaela je tog kobnog 9. rujna 2022. godine, kad je dobila tešku dijagnozu, bila u sedmom mjesecu trudnoće i pripremala se za najsretniji dan u životu. No, salve smijeha zamijenile su bujice plača.
"Takva dijagnoza je sama po sebi veoma teška, a pogotovo u mojoj tadašnjoj situaciji. Danima sam plakala, kako ja, tako i ljudi oko mene, čak i neki koje sam tek upoznala. Na dan vjenčanja išla sam po drugo mišljenje u jednu privatnu kliniku i nakon toga sa suprugom i vjenčanom kumom na rakiju da popravimo raspoloženje te sam se nakon par sati udala. Budući smo otkazali večeru, okupljanje je bilo kod nas kući s najbližima. Unatoč svim okolnostima, bilo je to jedno jako lijepo i emotivno vjenčanje" ispričala je za Net.hr Mihaela.
Ona, tvrdi, nije imala simptome raka, a kvržicu na lijevoj dojci sama je napipala te je odmah krenula na pretrage.
"Kvržica je bila tvrda i djelovala mi je nekako čudno. Generalno mišljenje liječnika je bilo da je to vjerojatno fibroadenom te da su to promjene na dojkama koje su uobičajene za vrijeme trudnoće, ali rekao mi je da svakako provjerim ukoliko mislim da treba. No meni intuicija i unutarnji glas nekako nisu dali mira."
Primila je dvije kemoterapije u visokoj trudnoći
Mihaeli je nakon dijagnoze raka dojke najstrašnija bila činjenica da je trudna i da treba uskoro roditi. Pitala se hoće li sve biti u redu s porodom i djetetom.
"Strašni su bili i strah i neznanje oko bolesti, liječenja, ishoda. Tražila sam suosjećanje, potvrdu da će sve biti OK, više informacija, a nažalost to u početku nisam dobivala", istaknula je.
Mihaela je s liječenjem počela vrlo brzo nakon dijagnoze, iako je bila u visokoj trudnoći. Primila je dvije kemoterapije nakon kojih je rodila sinčića, pa je nastavila s još 14 kemoterapija i nakon toga je uslijedila operacija, pa 25 zračenja.
"Kemoterapije sam doživljavala kao 'tretmane', tako sam ih zvala, jer je ženama normalno ići na tretmane uljepšavanja, pa je meni to definitivno bolje zvučalo nego 'kemoterapija'. Pripremila bih zdrave grickalice i iscijedila sok koji bih nosila sa sobom, čitala za vrijeme kemoterapija i slušala nadahnjujuće intervjue ili podcaste. Nakon kemoterapije bih se uvijek dogovorila s nekom prijateljicom ili sestrom za kavu ili šetnju kojoj bih se veselila unaprijed, iako sam bila blijeda ili umorna. Birala bih krevete uz prozor da mogu gledati van", otkrila je.
"Tonula sam često psihički i podizala se još češće. To je bio neprestani rad, jer u početku nisam mogla čuti riječ 'rak'. Imala sam puno unutarnjih borbi i bila sam svjesna da me gotovo nitko ne razumije osim možda onih koji su prolazili slično", dodala je.
Sinčić i suprug bili su najveći oslonac
"U nekom trenutku mi je sestra rekla 'Miha, život je skup događaja, a mi sami im dajemo negativan ili pozitivan predznak, pokušaj od ove situacije izvući ono pozitivno i poraditi na stvarima koje su te dovele tu'. Ta je rečenica ostavila dubok trag na mene i bila mi je često pokretač. Počela sam izražavati češće svoje emocije, rješavati neke odnose koji su me crpili, oprostila sam nekim ljudima, ali se i ispričala onima koje sam povrijedila. Upoznala sam Goranku i Ivanu iz udruge Nismo Same koje su mi pružile utjehu, razgovor te me počele uključivati u neke projekte koji su mi držali misli i fokus podalje od bolesti. Razvio se divan odnos i sretna sam da sam ih upoznala, jer čine prekrasne stvari za sve žene koje se nađu u ovakvoj situaciji", ispričala je ova hrabra mama.
Mihaela kaže da joj je najveći oslonac tijekom liječenja bio suprug, a najveći pokretač njen sin.
"Ono što me najviše promijenilo i motiviralo je majčinstvo. Rodila sam zdravog i veselog dječaka. On nije niti svjestan koliko me gurao naprijed i koliko ljubavi mi je davao i onda kad sam bila najslabija. Moj najveći oslonac je bio moj suprug koji je stajao uz mene i kad sam padala i kad sam se dizala, koji je operativno odrađivao jako puno stvari i često bio neispavan. Prolazio je sa mnom psihičke, fizičke i emotivne promjene i usprkos svemu, još uvijek je uz mene. Uvijek mi je znao izmamiti osmijeh na lice i često mi davati komplimente iako sam bila bez kose i obrva."
Mihaeli su puno pomogle i majka i sestra, koje su je psihički dizale i pomagale oko sina kad je njen suprug radio, jer on zbog posla nije u Hrvatskoj tri dana u tjednu.
"Danas kad imam dijete znam kako je teško gledati kad ti dijete ima gripu, a pogotovo kad se bori s ovakvom bolešću, ali moja mama to nije pokazivala i obje su se brinule za mene, ohrabrivale me i uvijek bile tu. Najbolja prijateljica redovito me je zvala, vodila na kave i u šetnju te me nasmijavala. Suprugovi roditelji, također su mi bili velika podrška. Da budem iskrena, dobivala sam zaista veliku podršku i puno ljubavi sa svih strana što mislim da je neophodno osobama koje se liječe", istaknula je.
Prehrana je važna kod tretiranja raka
Nakon početnog šoka i prolivenih suza počela je puno čitati i educirati se o raku i svemu što bi joj moglo pomoći i utjecati dobro na njen um i tijelo te sveukupno ozdravljenje. Ono što je saznala motiviralo ju je da napravi veliki zaokret na puno područja. Mihaela ističe prehranu kao važnu stavku kod tretiranja raka, jer joj je upravo ona pomogla kod ozdravljenja.
"Što se prehrane tiče, tu sam stavila najveći naglasak jer sam mišljenja da smo ono čime se hranimo: ako unosimo junk food i nekvalitetnu hranu, to će se, nažalost, odraziti na nas, prije ili kasnije. Izbacila sam sve šećere, mlijeko i mliječne proizvode, procesuiranu hranu, iako to nisam niti ranije unosila često, i alkohol, iako sam ga ranije rijetko pila. Moja se prehrana sastojala od pretežno biljne i sirove hrane, što znači da sam jela jako puno voća, povrća, žitarica i orašastih plodova. Cijedila sam dnevno oko litru i pol do dvije sokova iz voća i povrća", rekla je.
"Moram priznati da, iako sam bila bolesna i liječila se od zloćudne bolesti, tada sam se osjećala najzdravije, jer sam toliko osnažila tijelo i imunološki sustav vitaminima i mineralima koji su mi na kraju i pomogli u ozdravljenju i oporavku. Nalazi krvi prije svake kemoterapije su bili dobri, nisam gubila na kilaži, iako sam bila na biljnoj prehrani. Čak sam i dobila dva kilograma, nisam imala nikakve nuspojave nakon kemoterapija", istaknula je.
Mihaeli je dandanas ostalo puno zdravih navika te su sastavni dio njezine dnevne rutine, a postepeno je uvela ribu i neke druge namirnice u prehranu. Počela je pisati i dnevnik emocija koji joj je pomogao da se bolje izrazi, ali i suoči sama sa sobom te izbaci sve ono što ju je tištilo tada, a i godinama prije.
"Na taj način sam se emotivno čistila. Napravila sam i mentalnu mapu ozdravljenja nakon što sam slučajno pogledala intervju s jednim našim sportašem i nje sam se čvrsto držala. Okrenula sam se radu na sebi i provođenju vremena s ljudima koji mi pružaju mir i veselje. Počela sam s fizičkom aktivnošću, na kojoj radim i dandanas jer vrlo lako izgubim kontinuitet, pa me suprug stalno vraća na pravi put. To su na početku bile šetnje, a onda, kad sam ojačala i stekla kondiciju, posvetila sam se malo zahtjevnijem vježbanju poput igranja tenisa, trčanja te ponekad grupnim treninzima i jogi. Nedavno sam otrčala pet kilometara na vukovarskom Bauder Night Runu na koji me suprug prijavio", otkrila je.
Zbog mentalnog zdravlja se vratila na posao
Mihaela je diplomirala na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, a posljednjih pet godina radi u hrvatskoj aviokompaniji ETF Airways za koju kaže da je divna te da su joj ljudi u joj bili podrška od samog početka borbe s rakom.
"Ženama je posao obično izvor stresa, a neke čak i ostaju bez posla. Moji poslodavci, koje moram imenovati jer su zaista primjer divnih osoba: Stjepan Bedić i Marko Banković, su me nazvali i rekli da je Uprava donijela odluku da će mi platiti liječenje gdje god treba i da su tu za mene u svakom pogledu. Srećom, sve ono što je meni trebalo sam dobila u Zagrebu, ali to je bila divna gesta i jedna od mnogih, koja me rasplakala", ispričala je.
"Budući da sam ja istovremeno bila i na porodiljnom dopustu i bolovanju, smatrala sam da bi mi za mentalno zdravlje bilo dobro da se vratim na posao i usmjerim pažnju na posao, koji ionako volim raditi. Kad sam rekla šefovima, s kojima sam redovito bila u kontaktu, da bih se voljela vratiti na posao, samo su mi rekli 'ti nama reci koliko možeš i kako raditi i tako ćemo napraviti'. Ne moram niti reći da svima želim takvog poslodavca i da sam im neizmjerno zahvalna što su bili uz mene u tako izazovnom razdoblju", dodala je.
Mihaela je danas odlično psihički i fizički te je "cancer free" više od dvije i pol godine. Ona punim plućima uživa u vremenu sa sinom, suprugom, majkom, sestrom, ostalom obitelji i prijateljima te radi posao koji voli.
'Pomoglo mi je slušanje svog tijela i uma'
"Vjerujem da sam jako puno naučila o sebi, učim svaki dan i dalje, te sam promijenila okolinu u kojoj je taj rak nastao, tako da su mu vrata zatvorena. Pred liječničke preglede uvijek postoji ona mala doza nelagode, ali i to je OK, to je bio moj put i ja sam ga prigrlila", rekla je.
"Odazivam se često na pozive udruge Nismo Same jer mislim da rade izvrsne stvari i mislim da se treba pričati o ovakvim i sličnim temama. Rak nije i ne bi trebao biti tabu tema i željela bih svojim primjerom motivirati i druge žene da vole same sebe i da naprave sve što je u njihovoj moći da budu dobro. Da promijenimo stajalište samo jedne osobe učinili smo nešto dobro, a vjerujem da možemo i puno više", poručila je.
Mihaela tvrdi da je nakon liječenja drugačija osoba te da se manje opterećuje nekim stvarima.
"Ali 'opreznije' se i veselim, nažalost. Teško je to objasniti, ali u najsretnijoj fazi života sam prolazila i onu svoju najtežu fazu, tako da i dandanas učim kako ponovno biti istinski sretna i iskreno se veseliti svemu što dolazi. Mislim da mi dobro ide. Isto tako, iako sam i ranije nastojala živjeti zdravije, danas puno više obraćam pozornost na ono što unosim u svoje tijelo, a i čime hranim dušu i misli. Biram s kim ću provoditi vrijeme i svjesnija sam sebe."
Ova mlada žena ima korisne savjete za sve koji prolaze kroz borbu s rakom ili drugom teškom bolesti.
"S obzirom na to da je svaka osoba, ali i situacija individualna teško je imati jednaki pristup, no ono što je meni pomoglo je slušanje svog tijela i uma. Promjena prehrane i uvođenje iznimno puno voća i povrća, šetnje, pisanje dnevnika, vizualizacije da će sve biti dobro, razni motivirajući intervjui ljudi koji su uspješno prošli kroz slične situacije, razgovori sa psiholozima, duhovnost, odbacivanje svega onoga što vas koči i možda ono najbitnije – vjera u svoje tijelo i um i da je to ozdravljenje moguće. Jednom kad sam dobila plan liječenja, ja sam kreirala svoj paralelni plan i nisam se osvrtala unatrag. Svakim danom sam išla korak po korak naprijed, čak i kad su pomaci bili minorni, ali uvijek samo naprijed i s vjerom da ja to mogu", istaknula je.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Liječnik o metabolizmu, njegovim bolestima i poremećajima: 'Radi se o nizu kemijskih reakcija s jednim ciljem'



403 Forbidden
403 Forbidden
403 Forbidden


