
Ponašanje tuđe djece izbacuje vas iz takta? Psiholozi savjetuju što učiniti

Postoje jednostavni, ali učinkoviti načini kako možete ostati pribrani kada vas u javnosti uznemiruje ponašanje tuđe djece
U mnogim svakodnevnim situacijama, od čekaonica do trgovina, odrasli se često nađu u blizini djece čije ponašanje narušava uobičajeni red i mir. Iako takva ponašanja mogu izazvati nelagodu ili iritaciju, stručnjaci upozoravaju da negativne reakcije nisu nužno rješenje.
Djeca u javnom prostoru uče kako se ponašati, a njihova znatiželja, energija i nespretnost često su prirodni dio razvoja. Školski psiholozi ističu da odrasli, bilo roditelji ili ne, mogu naučiti kako se nositi s tim situacijama na miran i konstruktivan način, piše HuffPost.
Uz promjenu perspektive i primjenu jednostavnog pravila u tri koraka, moguće je zadržati smirenost i izbjeći nepotrebne konflikte. Pristup koji uključuje ignoriranje, preusmjeravanje pažnje i poštivanje granica može pomoći svima uključenima - i djeci i odraslima.
Promjena razmišljanja pomaže u stresnim situacijama
Suočavanje s tuđom djecom koja se ponašaju naporno može biti emocionalno zahtjevno. No, psiholozi ističu da promjena načina razmišljanja i jednostavno pravilo u tri koraka mogu pomoći u smirivanju.
Iritacija izazvana dječjim ponašanjem je univerzalna i nadilazi dob, porijeklo i dobre namjere. Mnogi se ponekad osjećaju nelagodno ili frustrirano zbog djeteta koje viče, udara ili postavlja bezbroj pitanja.
Mnogi odrasli osjećaju nelagodu zbog ponašanja djece u javnosti, što je česta i razumljiva pojava. Bilo da je riječ o glasnim ispadima u kafiću ili nestrpljivom ponašanju u čekaonici, osjećaj iritacije nije neuobičajen. Iako vas takva ponašanja mogu izbaciti iz takta, to ne znači da ste bezosjećajni. Djeca su često energična, glasna i iskrena, što lako može izazvati frustraciju i kod najstrpljivijih ljudi.
Razlozi zašto tuđa djeca smetaju drugima
Razlozi zbog kojih vas tuđa djeca živciraju često su povezani s očekivanjima i okolinom. Psiholog dr. Matthew Morand objašnjava da su ovakve teme češće nego što mislite.
"Iskoristite način razmišljanja koji nazivam ‘drugi par cipela’. Kad bih brojao koliko me puta dijete udarilo u glavu tijekom leta, mogao bih tužiti roditelje zbog ozljede. Većina ljudi odmah reagira negativno i sudi. Tada ih pitam, a i sam se pitam: ‘Zar moja djeca nikad nisu bila problematična?’ Kako se mogu ljutiti na to dijete kad sam i ja bio u toj situaciji – doslovno u istim cipelama", poručuje Morand i savjetuje da obratite pažnju na roditelja i njegovu reakciju, a ne samo na dijete. Ako roditelj pokušava riješiti situaciju, to je znak truda i odgovornosti. Roditeljstvo je zahtjevno i većina se roditelja zaista trudi odgojiti dijete na najbolji način. Fokusiranjem na trud umjesto na propuste, moguće je izbjeći nepotrebnu osudu.
Ponekad problem nisu djeca, nego roditelji koji se ne obaziru na ponašanje svoje djece. Djeca tada bez nadzora uzrokuju nered ili se ponašaju neprimjereno, što stvara kaos za sve prisutne. Takav "opušteni" stil odgoja može djelovati kao ravnodušnost. Ipak, svaka obitelj ima drugačije metode, a ponašanje koje se nekome čini neprihvatljivo može imati dublje razloge.
"Svaki roditelj odgaja dijete na svoj način i to je sasvim u redu. Ne znamo što se događa u tuđem domu pa nam neki postupci možda izgledaju čudno, ali često iza toga stoji puno iskustva i poznavanja vlastitog djeteta. Roditelji najbolje znaju što njihovom djetetu treba. Ono što nama izgleda pogrešno možda je zapravo ono što toj obitelji najbolje odgovara", kaže klinička psihologinja dr. Kristen Piering i napominje da djeca trebaju iskustvo javnog prostora kako bi naučila društveno prihvatljivo ponašanje. Ona naglašava da su i djeca ljudi te i oni mogu imati loš dan ili biti pod stresom. Iza takvog ponašanja često se kriju problemi u školi ili sukobi s vršnjacima. Kritika u tim trenucima može učiniti više štete nego koristi.
Pravilo od tri koraka za mirno rješavanje situacije
Psihologinja Shira Schwartz predlaže jednostavnu, ali učinkovitu strategiju za suočavanje s djecom koja u javnosti privlače pažnju nepoželjnim ponašanjem – tzv. pravilo u tri koraka: ignoriraj, preusmjeri i suzdrži se od roditeljskog interveniranja. Ove smjernice korisne su svima koji se nađu u blizini previše glasnog, upornog ili nemirnog djeteta, a žele sačuvati mir i izbjeći konflikt.
Prvi korak, ignoriranje, često je najteži, ali i najdjelotvorniji jer djeca tada ne dobivaju pažnju koju traže. Kako objašnjava Schwartz: "Najnapornija ponašanja često su motivirana potrebom za pažnjom ili povezivanjem. Kada ne pojačavamo to ponašanje, puno je veća šansa da će dijete odustati i potražiti reakciju negdje drugdje."
Ako ignoriranje ne pomaže, može se pokušati preusmjeriti djetetovu pažnju na nešto drugo. Zadatak, igra ili promatranje zanimljivog detalja mogu pomoći u odvlačenju pažnje. Djeca često samo žele kontakt s odraslima pa i kratka interakcija može biti korisna. Uspješno preusmjeravanje može dijete učiniti smirenijim i sretnijim.
Treći korak podrazumijeva suzdržavanje od preuzimanja roditeljske uloge, ali i jasno postavljanje vlastitih granica. Iako niste roditelj tog djeteta, imate pravo zaštititi svoj osobni prostor i mir. Ljubazna rečenica poput "Molim te, prestani" često je sasvim dovoljna da dijete razumije da postoje pravila i granice koje treba poštovati. Važno je da djeca nauče kako i drugi odrasli imaju svoja pravila i očekivanja.
Ako ni ove strategije ne uspiju, važno je duboko udahnuti i podsjetiti se da niste odgovorni za dijete izvan tog trenutka te da ne morate ići kući s njim. Djeca neće ostati mala zauvijek, a većina će s vremenom prerasti takva ponašanja. Čak i djeca koja se čine najizazovnija trebaju ljubav, razumijevanje i sigurnost. Odbacivanje ili negativan stav neće doprinijeti promjeni, dok nježan i strpljiv pristup može imati značajan pozitivan učinak.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Koliko roditelji razumiju svoju djecu? U jednoj stvari mnogi griješe! Psihologinja: 'Dobili smo kontraefekt'










