Japanski znanstvenici promatrali su šablone plakanja dvije djevojčice starosti sedam i devet mjeseci u periodu od 6 mjeseci.

Dr. Hiroka Nakajama sa Sacred Heart Sveučilišta u Tokyju izjavila je da je mlađe dijete koristilo lažni plač kako bi privuklo pažnju majke.

Međutim, dok mnogi na lažan plač gledaju s neodobravanjem, Nakajama je izjavila da ono zapravo može imati pozitivan utjecaj na odnos roditelja s djetetom.

Ona smatra da je lažni plač koristan oblik komunikacije koja „u velikoj mjeri doprinosi ne samo socijalnom već i emotivnom razvoju djeteta“.

„Djeca koja su u stanju lažirati plač mogu svakodnevno uspješno komunicirati s osobama koje o njima brinu, a lažni plač također može doprinijeti njihovoj vezi“, tvrdi Nakajama.

Za vrijeme promatranja dvije djevojčice znanstvenici su primijetili da je mlađa imala 68 epizoda povezanih s plakanjem, dok je starija imala 34 epizode povezanih s plakanjem.

U jednom trenutku, mlađe dijete je namjerno započinjalo s plačem kada bi se majka udaljila, ali bi po njezinom povratku plač završio.

Lažno plakanje, u usporedbi s pravim plakanjem, lakše se moglo detektirati jer bi se dijete odmah po prestanku plakanja osmjehnulo.