Najgore inflacije u povijesti rušile su carstva, a na crnoj listi se našao i krvnik Jugoslavije

Miloševićeva Jugoslavija: Jugoslavenski dinar pretrpio je inflaciju od pet tisuća trilijuna posto (pet s 15 nula) između listopada 1993. i siječnja 1995. Godinama prije inflacije, Miloševićeva Jugoslavija u nedostatku novca tiskala je više novca kako bi održala svoj proračun i financirala agresiju na Hrvatsku i BiH. Vlada je također posuđivala novac od svojih građana. Iako bi se ta pozajmica prije mogla nazati otimačinom jer vlast nije molila građane za njihov novac, niti prodavala obveznice nego je otežala podizanje sredstava iz državnih banaka. Kako se inflacija pogoršavala, vlada je odgovorila fiksiranjem cijena i pokretanjem poduzeća koja su prodavala ispod fiksnih cijena. Poduzeća u državnom vlasništvu su propala, a privatna poduzeća nisu mogla prodavati po fiksnim cijenama. Jedan od brojnih primjera koliko je skupi rat, u kombinaciji sa sankcijama paralizirao Srbiju, je prijevoz. Građani nisu mogli priuštiti gorivo za svoje automobile i odlučili su se za javne autobuse. Ni Uprava gradskog prijevoza (GSP) nije mogla opskrbiti svoje autobuse gorivom. Ograničeni broj autobusa u prometu bio je toliko krcat da sakupljači karata nisu mogli naplatiti karte, zbog čega je agencija bez novca izgubila više novca. U listopadu 1993. Vlada je uvela novi dinar, koji je bio jednak milijunu starih dinara. No i on je brzo je postao pao kao žrtva inflacije. Vlada je odgovorila uvođenjem novog novog dinara koji je bio jednak milijardu starih dinara. I on je krenuo putem novog dinara, što je dovelo do uvođenja superdinara u siječnju 1994. Jedan superdinar bio je jednak deset milijuna novih novih dinara. U međuvremenu su poduzeća, a kasnije i vlada, prešli na korištenje njemačke njemačke marke