Usred šumovitog krajolika Pennsylvanije, djelomično izgrađena nad vodopadom, stoji Fallingwater, kuća koja je redefinirala modernu arhitekturu. Remek-djelo Franka Lloyda Wrighta, naručeno 1935. kao vikendica za obitelj Kaufmann, vlasnike uspješne robne kuće u Pittsburghu, i danas, desetljećima nakon svoje izgradnje, ostavlja bez daha svojom smjelošću i ljepotom.

Organska arhitektura u praksi

Wrightova vizija nije bila sagraditi kuću s pogledom na vodopad, već kuću koja živi s vodopadom. Time je stvorio vrhunski primjer svoje filozofije "organske arhitekture" – harmoničnog sjedinjenja čovjeka, umjetnosti i prirode. Kuća se ne nameće okolišu, već iz njega izrasta. Njezine slavne konzolne terase od armiranog betona, koje se protežu iznad potoka Bear Run, oponašaju prirodne kamene litice.

ZA BESPRIJEKORNI RED /

Ne možete se riješiti nereda? Profesionalni organizatori se drže ovih pravila

Wright je inzistirao na korištenju lokalnih materijala; zidovi su izgrađeni od pješčenjaka izvađenog s posjeda, stvarajući dojam da je kuća doslovno niknula iz stijene na kojoj leži. Unutrašnjost se stapa s vanjskim svijetom kroz velike staklene površine i kamene podove koji se nastavljaju na terase, brišući granicu između interijera i eksterijera.

Borba za opstanak

Ipak, Wrightov genij i sklonost pomicanju granica imali su svoju cijenu. Zbog smjele konstrukcije, kuća je od samih početaka patila od ozbiljnih strukturalnih problema. Konzolne terase počele su se opasno savijati, a konstantna vlaga donijela je probleme s plijesni, zbog čega ju je vlasnik Edgar J. Kaufmann Senior u šali nazivao "Rising Mildew" (Rastuća plijesan).

IMATE LI IH? /

Dizajnerica interijera izazvala lavinu komentara: 'Ovih trendovi čine vaš dom staromodnim'

Nakon što je obitelj 1963. godine kuću povjerila na upravljanje neprofitnoj organizaciji Western Pennsylvania Conservancy, postalo je jasno da je potrebna hitna i sveobuhvatna sanacija. Početkom 21. stoljeća proveden je opsežan projekt obnove vrijedan više od sedam milijuna eura. Inženjeri su ugradili sustav čeličnih kablova unutar betonskih greda kako bi zaustavili daljnje propadanje i osigurali budućnost ovog arhitektonskog dragulja.

Danas, nakon uspješne restauracije, Fallingwater stoji čvršće no ikad. Kao muzej, godišnje privlači više od 160.000 posjetitelja i slovi za jedno od najvećih dostignuća američke arhitekture. Godine 2008. uvrštena je na preliminarnu listu za status UNESCO-ve svjetske baštine, što je i službeno postala 2019., potvrđujući svoj bezvremenski značaj, piše The Guardian.

Prolistajte galeriju i uvjerite se u bezvremensku ljepotu Fallingwatera.

POGLEDAJTE VIDEO: Iran nekad i sad: Od oskudnih kupaćih do vjerskih ograničenja u teokraciji