Zamijenimo zablude znanošću: Zašto gospodarski rast dugoročno neće podići razinu sreće?

Svjesni svoje odgovornosti vraćanja glasa psihologije kao struke u javnost, i ove godine u Zagrebačkom psihološkom društvu (ZPD), između ostalog, provode akciju "Zamijenimo zablude znanošću" u sklopu 13. Tjedna psihologije. Cilj je upravo povratak znanosti i spoznaja iz psihologije u ključne i aktualne teme te informiranje i odvajanje mitova, zabluda i ideologije od znanstvenih spoznaja.

VEZANE VIJESTI

Potaknute i nedavnim raspravama o novim ''preuređenjima'' i prenamjenama prostora glavnog grada u svrhu ''gospodarskog napretka'' psihologinje Marina Trbus i Linda Rajhvan Bulat otvorile su Tjedan psihologije promišljanjem koliko ima istine u tome da je gospodarski razvoj osnovni preduvjet za kvalitetan život građanki i građana, odnosno subjektivnu dobrobit.

Što je to 'subjektivna dobrobit'?

Pojam subjektivna dobrobit u psihologijskim se istraživanjima i literaturi odnosi na to kako ljudi doživljavaju i procjenjuju svoje živote, određena područja života - odnose s obitelji, prijateljima, svoj posao, svoje zdravlje, roditeljstvo, susjedstvo i slično, te svoje aktivnosti, objašnjavaju psihologinje. Posljednjih desetljeća ovo područje istraživanja jako se razvilo i često je tema stručne javnosti kada je riječ o tome što je potrebno da ljudi budu sretni i zadovoljni svojim životima. ''Dok se ranije dobrobit mjerila gotovo isključivo objektivnim pokazateljima kao što su materijalni resursi i prihod obitelji ili domaćinstva, akademsko postignuće, okolinski uvjeti života, gospodarska razvijenost zajednice, … pokazalo se da oni nisu ključni u razumijevanju koliko su ljudi zapravo sretni i koliko se dobro osjećaju ''u svojoj koži''. Dakle, iako postoji značajna pozitivna povezanost između čovjekovog dohotka i njegove sreće, Easterlin je utvrdio da te varijable nisu linearno povezane i to se naziva Easterlinov paradoks. Točnije, ukoliko su zadovoljene osnovne životne potrebe pojedinca, povećanje materijalnog bogatstva neće značajno utjecati na subjektivnu mjeru kvalitete života'', objašnjavaju Trbus i Rajhvan Bulat.

VEZANE VIJESTI

''Jedno od objašnjenja je i u samom ekonomskom rastu uzimajući u obzir negativne učinke gospodarskog rasta, kao što su: zagađenje, nejednakost, kriminal i stres. Upravo je brz ekonomski rast, bez adekvatnog zbrinjavanja njegovih posljedica, doveo do alarmantnog stanja okoliša koje je danas značajna tema na globalnoj razini. Svi ovi događaji pretvaraju naše okruženje u sve manje dobrodošlo za životinjske i biljne vrste, a onda i za ljude. Zbog toga, pitanje kako sačuvati okoliš i time ljudski osjećaj dobrobiti, postaje jedan od važnih predmeta istraživanja sreće'', pišu psihologinje Zagrebačkog psihološkog društva.

Zelenilo i izgradnja - što sreća ima s tim?

Kada govorimo o osjećaju subjektivne dobrobiti, jedna od najvažnijih briga je zaustavljanje degradacija zelenog okruženja. Mnoge studije, naglašavaju psihologinje, jasno pokazuju da je degradacija okoliša ozbiljna prijetnja ljudskoj sreći i zdravlju, a da je zelenilo važno pokazuje i niz podataka: 

Zeleno okruženje važno je i za dobrobit djece i mladih:

''U longitudinalnoj studiji slučaja u Pennsylvaniji za razdoblje od 1972. do 1982. otkriveno je da je stopa oporavka pacijenata koji su imali sobe s pogledom na drveće bila mnogo veća od onih koji su bili u sobama sa zidom od opeke. Također, oni okruženi pogledom na zelenilo zahtijevali su mnogo manje lijekova'', ističu Trbus i Rajhvan Bulat.

U ovom kontekstu potrebno je istaknuti i to da je veliki dio osjećaja subjektivne dobrobiti pozitivno povezan (iako ne linearno) s boljim upravljanjem. Dobro upravljanje možemo definirati kao postojanje transparentnosti te sudjelovanje građana u donošenju odluka, otvorenu vlast i efikasno upravljanje sredstvima i proračunom neke zajednice ili države. Drugim riječima, ako građani imaju osjećaj vladavine prava i da su njihova sredstva i resursi dobro korišteni i čuvani, uz očuvane zelene površine, sigurniji smo da ćemo imati i zdravije i zadovoljnije građane.

Psihologe i psihologinje često pitaju da komentiraju rezultate koje Hrvatska postiže na međunarodnim mjerenjima tzv. “indexa sreće”, a psihologinje Marina Trbus i Linda Rajhvan Bulat iz Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD) zaključuju: ''Rezultati psihologijskih istraživanja neosporno pokazuju da su, uz još neke druge faktore, zelenilo u gradu kao i osjećaj da se gradske vlasti prilikom odlučivanja vode potrebama građanki i građana u ovom kontekstu od izrazite važnosti''.

VEZANE VIJESTI

Urbano zelenilo nezamjenjivi je element gradskog krajobraza i preduvjet je za zdrav, ugodan i lijep život ljudi u gradu, a već sada oko 70 posto europskog stanovništva živi u gradovima. Stoga struka, pogotovo krajobrazni arhitekti često upozoravaju da je urbano zelenilo jedini prirodni, živi element, urbane strukture i nipošto ga ne smijemo zanemariti, ugroziti i 'žrtvovati'. Svjesni sve naglašenijih pritisaka gradnje i razvoja, upravo su krajobrazni arhitekti nezamjenjivi dio multidisciplinarne skupine prostornih planera, kojima je važna zadaća 'pomiriti' potrebe razvoja i gradnje s vitalno važnom potrebom očuvanja zelene infrastrukture gradova. Također, grada, na to valja uvijek iznova podsjetiti, nema bez građanki  građana, a oni su sve više svjesni javnog prostora i stoga bi generalni urbanistički planovi (GUP) trebali služiti ravnoteži i razvoju grada, a ne zadovoljenju trenutnih potreba onih na vlasti. Koliko to (ne) razumiju oni koji te planove izrađuju i gradom upravljaju, vidimo na primjeru Zagreba, kao i koliko građane (ne) uključuju u kreiranje gradskih odluka. Da može i drugačije, podsjetimo, pokazuju primjeri Kutine i Koprivnice, koji aktivno rade na uključivanju stanovnika i stanovnica u stvaranje urbanih prostora u kojima žive i rade. 

VEZANE VIJESTI