Soparnik, pura i manistra na suvo koje vraćaju u prošlost: Od Zagore do Bruxellesa

Toliška pogača, punjenje paprike ili kunić na saft - recepti iz ladice naših starih, koji griju dušu i želudac. Koliko je radosti u jednoj žlici kad se i jednim zalogajem možemo transportirati u neke dane radosti, one najmilije uspomene.

Kako bi ih izvadili iz zaborava, a onda potaknuli i lijepa sjećanja (pa i volju čitatelja da ih naprave) na okuse i jela koja pamtimo još od djetinjstva. 

U pomoć smo pozvali prof. Ivu Grgića koji će rado, uz red storija, podijeliti recept i o janjetini na tri načina, potom o kraljici zdravlja - raštiki, ali i odati tajne recepture odavnina kako napraviti svoje mazalice ili pekmez. 

Ovog puta, prof. Grgić nudi storiju o ženi, majci, koja je pokazala da se sve može uz dobru volju i čvrstu odluku, koja je zauzvrat dala tri recepta za "stara" jela i zalogaje kojih se sjećaju i naši najstariji: 

"Ovih dana mnogi su zaokupljeni dizanjem ruke ili šake oko i više glave, ne shvaćajući da se igraju našim sudbinama. Tako se sjetih gospodina Zlatko Vitez Viteza i njegove prispodobe o kokošinjcu (i Saboru). Kako je bio blag, a s vremenskim odmakom i pristojan.

Ipak, dok su neki zaokupljeni opasnim igrama, drugi prate prijelazni rok nogogurača i nagađaju gdje će tko završiti, u kojoj državi i/ili klubu. Naravno, svi idu tamo gdje ih netko hoće i tko im ponudi više novaca, svi osim Modrića.

Neovisno o svemu rečenom, i ja sam se ubacio na transfernu listu. Ministar Fuchs je zaključio da sam neperspektivan s obzirom na godine, od njega sam znatno mlađi, i bez moga pristanka me seli u niži rang, sedma liga sjever – rekao bi onomad Marjan zvani Loto. Seli me kod ministra Piletića, kužite da je to i na znatno manja primanja. Drugih ponuda i nemam, čak ni moja dobra ministrica Vučković nikako ne ulovi vremena za davno obećanu kavu, i kako ide sve je i manja mogućnost da se vidimo. Da mi bude lakše ako se javi, reći ću joj da sam baš sada u gužvi, da dolazim kada ulovim vremena. I tako mi ostade moja dobra Katarina DH, moja kolumna i propitkivanje o smislu posla s kojim sam se do sada bavio.

Polje zidar nego 'promatrač' propadanja sela

Kada sam zaključio da je moj profesionalni život grdni promašaj, o tome ubrzo, da bi za zajednicu bilo korisnije da sam bio zidar, vodoinstalater, postolar i slično, a ne promatrač propadanja poljoprivrede i sela, na obzoru se ukaza tračak svjetlosti.

"Bog profa, Ivanka je", začuh preko svima dostupnog moga mobitela.

"Nismo se čuli neko vrijeme, ali pratim što radite, baš mi se sviđaju prilozi 'Iz Grgić kuhinje'", nastavi ona veselo.

"Bravo", pomislih u sebi, prvo što me se sjetila, a čak i smatra da ove pisanije imaju smisla. Barem nešto dobro u moru crnila. "Odlično", velim Ivanki: "Uključi se, daj svoj doprinos čuvanju tradicijskih jela ovih prostora".

"Nema frke, pa to mi je najlakše, ubrzo šaljem ono što doma pripremam, a podsjeća me na moju mladost", obeća ona i nestade.

Ivanka me vrati u vrijeme početka tzv. Bolonjskog procesa studiranja i kada su malo stariji dobili zadnju priliku da okončaju prekinuti studij. A razlozi prekida su bili mnogobrojni. Sjećam se, čak iz svojih studentskih dana, kako su neki odustajali na zadnjoj godini studija, a onda nakon nekoliko godina pokušavali to privesti kraju.

I takvi su mi bili "najteži" kao slušači, na ispitu, a kako su većina kod mene imali i diplomski rad, e to je bila posebno teška priča. Njihova ozbiljnost je i kod mene iziskivala veliki napor, jer su stalno zvali, pitali, sumnjali u sebe i mene… ali isplatilo se. Tako sam stekao i divne prijatelje kao što je Leonardo zvani Leo, Andrija rijetki Hercegovac priženik u Krapini, Ivan - otac trojki iz Virovitice kojima smo krizmani kumovi, pa tako i ona - Ivanka.

Iz Voštana na studije u Zagreb

Ivanka iz loze Džonlić, uputila se jedne godine iz Voštana kod Trilja, Sinj, na velike studije u Zagreb. I kada je sve krenulo kako Bog zapovijeda, ON, dotepenec iz Pogradine kod Buškog Blata, bacio je pogled i rodila se ljubav. A za to nisu morali čekati Zagreb, dole ih je dijelila samo Kamešnica. Istina je da najviši vrh stremi do oko 1900 m.n.v., ali ima i lakših načina dolaska.

Njihova je ljubav prvo prisegnuta pred oltarom, a onda su došla dva sina i kćer. Kakav studij, bio je to doktorat u veseloj kući u Velikoj Gorici.

Ipak, Ivanka da bi i sebi i već porasloj djeci, a ponajviše familiji pokazala da se sve može i nikada nije kasno, 1999. se pojavila u dvorani IIIa. Ozbiljna i vesela, brzo je polagala ispite te na kraju obranila prvo završni, a  onda i diplomski rad. Naravno, mentor je bio ja.

Vjerojatno i iz osjećaja duga, samo ne znam kojega, Ivanka nam nudi tri jela koja rado priprema.

Prva dva su za mnoge egzotična, iako su za Voštane onog doba bila nužnost, jer se nije živjelo u izobilju. Treće jelo je mali dodatak, jer se može na brzinu pripremiti.

To su nadaleko poznati soparnik, pura a la Zagora i manistra u suvo.

Recept za soparnik

Tko nije čuo za soparnik, od Zagore do Brisela.

Kušao sam ga, nije mi baš legao, za sada uspijevam da se ne priprema na Grgić gruntu. Ali ovaj puta supruga Mirjana veli da će koristiti Ivankin recept, dodati malo svoga i pripremit ga u našoj velikoj zidanoj furini, prvo za nas ukućane, a onda i za prijatelje.

Soparnik datira još iz vremena prije Turaka, a usavršili su ga u dalmatinskim Poljicama. Zanimljivo je da ga u  Donjim Poljicama zove soparnik, a u Gornjim Poljicama zelenik.

Priprema je vrlo jednostavna, a potrebno vam je brašno, sol, voda, blitva, mladi luk, ljutika/crveni luk, maslinovo ulje i češnjak.

Od glatkog brašna, prstohvata soli i mlake vode umiješajte tijesto kao za pitu, ostavite ga da se odmori dok pripremite punjenje.

Blitvu operite, osušite u ubrusu te narežite što sitnije na trakice i pomiješati sa sitno sjeckanim mladim lukom. Tijesto podijelite na dva dijela i razvucite u obliku tepsije za peći. Jednu koru stavite u tepsiju, po njoj rasporedite blitvu i ljutiku/crveni luk te pospite s prstohvatom krupne soli.

Drugi dio tijesta razvaljajte te preklopiti preko prve kore, povežite obje kore uvrtanjem ruba tijesta, nabockajte vilicom i neka se peče oko pola sata na 200 0C.

Kada je pečeno i još vrelo, površinu premažite maslinovim uljem i pospite sjeckanim češnjakom, zatim narežite i poslužite.

Uz soparnik dobro ide bevanda, može crljeno ili bijelo vino, rekli bi dole. A može i neki prirodni sok.

Pura kao doručak i dodatak jelima

U Jošavi je bila izreka "koliko mora još pojesti pure da bi bio/bila…". Jelo koje se brzo priprema, često je bilo za doručak, a danas se nudi i kao dodatak drugim namirnicama.

Za to nam treba kukuruzno brašno, sol i voda. Odmjerite količinu kukuruznog brašna, po želji posolite te dodajte dvostruko veću količinu vode.

Vodu stavite da prokuha, zatim stavite na stranu te u sredinu posude stavite brašno da dobijete mali otok.

Sada posudu vratite na grijalo i neka se kuha oko pola sata. Nakon toga kuhačom napravite rupu u sredini i neka se kuha još pola sata. Višak vode iz zdjele odlijte u zdjelicu te drvenom kuhačom miješajte puru te po potrebi dodajte odlivenu vodu i nakon dvadesetak minuta pura je gotova.

U zdjelu stavite puru, ispržite špek i prelijte po površini, a možete je preliti otopljenim maslacem i zaliti kiselim mlijekom.

Ovako pripremljena pura može biti prilog gulašu, jetricama na saft, jeguljama, brudetu…

Manistra na suvo

Jelo na brzinu u ljetnim mjesecima je manistra na suvo. Tjesteninu, najbolje krupnije makarone, skuhajte u slanoj vodi, u tavi otopite maslac, dodajte mu koncentrat rajčice i malo vode u kojoj se kuhalo tijesto, prokuhajte par minuta, dodajte po želji sol, papar, češnjak i peršin.

Sve to pomiješajte s tjesteninom, a za mnoge je ukusnije ako dodate naribani sir i sve zalijete maslinovim uljem.

Svako od ovih jela su prilagođena vašem stanu na trianestom katu, jeftina su i brzo se spremaju, jer vi nemate vremena. A ako nešto i sami dodate, to je na vašu odgovornost.

Vjerni pratitelji, odmorite se od nas, iako nikada ne recite nikada.

POGLEDAJTE VIDEO Indijci oduševljeni, Hrvati podijeljeni: Tko se boji stranih jezika?