Sunčan dan u Dalmaciji iskoristili za sadnju stotinu sadnica i čišćenjem uvale. Pomoći došla i najmlađa volonterka (3)

Aktivisti ne odustaju od Vruje pa su volonteri "Festivala bespravne gradnje i devastirane prirode Vruja" posadili sto sadnica autohtonog bilja. Sunčani dan u Dalmaciji iskoristili su i za prikupljanje otpada u uvali koja je sinonim za devastaciju i nebrigu.

Lopate, krampovi, sadnice i voda. Sve što vam uz malo volje treba da bi prirodi, vratili ono što su joj neki drugi sebično oduzeli. Poruka za njih i više nego jasna, govori nam Lara Javorčić iz udruge „Zasadi stablo ne budi panj”. Osim lokalnih mještana, po prvi put u sanaciju uvale Vruja, uključile su se i jedinice lokalne samouprave koje teritorijalno dijele ovaj jedinstveni prirodni fenomen. Augustin Jakir iz Brela govori: "Svi smo mi tu zaduženi za rad i ekologiju, za čuvanje ovoga svega, tako da ovi ko šta može ponit, koliko i kako, bitno je da se radi, da se napreduje u ovakvim akcijama koje su uvijek dobrodošle".

Bruna Fistanić iz Piska kaže: "Nas duša boli gledat ovu golet, sada i ovaj kamenjar tako da vidite i sami da je to ogromna površina i trebat će vremena. Evo odlučili smo krenit pa koliko toliko dat jedan tač, a onda ćemo vidit s vremenom opet u jesen. Čisto da podižemo svijest ljudi". 

A sve se zakotrljalo prošlog ljeta s prvim Festivalom bespravne gradnje i devastirane prirode, nakon kojeg se u slučaj devastacije Vruje uključilo i državno odvjetništvo. Andrea Topić iz Festivala bespravne gradnje i devastirane prirode Vruja tvrdi: "Ne planiramo stati. Mi od toga želimo napraviti tradicionalnu manifestaciju, jednostavno ne želimo dati gušta tu svim tim bespravnim graditeljima". 

A inicijative niču diljem Hrvatske. Svi za jednog, jedan za sve. Perica Štefan iz inicijative „Čisteći medvjedići” kaže: "Ovo nije sprint, ovo je maraton i vjerujemo da će neke buduće generacije neće imati probleme s kojima se mi sada suočavamo". Zato se trn, kaže stara poslovica, oštri od malena, a tome je posvjedočila i trogodišnja djevojčica koja je došla pomoći. Bez njih, kažu volonteri, sve bi bilo uzalud.

"Mislim da se to pomalo zaboravlja, obzirom na to da eto sve više se vodi računa o betonu, a manje o prirodi i o zelenilu. Moramo dakle i mladi naraštaj učiti kako sutra se odnositi prema prirodi", zaključuje Lončar. Jer priroda nije naša, samo smo je posudili od budućih naraštaja.