Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić preminuo u 66. godini

Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić preminuo je noćas u Zagrebu, javlja Nacional, a o njegovoj smrti odmah je obaviještena policija koja je ustanovila da je smrt nastupila u noći na 8. ožujka u vremenu između 23 navečer i 4,06 sati ujutro. 

Dobronić je umro u svom stanu, a policiju je obavijestila medicinska sestra, koja je brinula o Dobroniću jer je bolovao od raka prostate, a posljednjih mjesec dana stanje mu se naglo pogoršalo te je bio na bolovanju.

Osim medicinske sestre, po dolasku policije u stanu je bila i domaćica te administrativna tajnica suda, inače dugogodišnja suradnica i prijateljica preminuloga.

Policija u stanu pokojnog Dobronića obavlja očevid, a po završetku očevida stan će zapečatiti te će se, kako doznaje nacional.hr, “uspostaviti opservacija stana do daljnjega”.

ODJECI DUGOG ŠTRAJKA /

Plenković pozvao predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića na suradnju i nastavak dijaloga

Postao je predsjednik Vrhovnog suda 1960. godine

Radovan Dobronić rodio se u Čakovcu 1960., gdje mu je otac radio kao agronom, a majka farmaceutkinja. Kad su doselili u Zagreb, Dobronić je završio Klasičnu gimnaziju, a potom i Pravni fakultet na kojem je i magistrirao. Sudac Trgovačkog suda u Zagrebu postao je 1996., a prije toga se bavio pravnim poslovima vezanim za devizno poslovanje u Zagrebačkoj banci.

U listopadu 2021. Sabor ga je izglasao za predsjednika Vrhovnog suda sa 120 zastupničkih glasova, a samo troje zastupnik glasalo je protiv njegova izbora. Dobio je više glasova od dvotrećinske većine, 101 zastupnički glas dovoljan i za promjene Ustava.

U Hrvatskoj nema puno ljudi koji su se bankarima zamjerili više nego sudac Dobronić. U srpnju 2013. prihvatio je tužbu udruge Potrošač protiv Zagrebačke, Privredne, Erste, Raiffeisen banke, Hypo Alpe-Adria banke, OTP, Splitske i Sberbanke, a zato što su kršile Zakon o zaštiti potrošača na način da prilikom sklapanja kredita nisu informirale građane o mogućim rizicima valutne klauzule u švicarskim francima, kao i što su nezakonito mijenjale visinu kamatnih stopa u skladu sa svojim internim aktima, u što su potrošači također bili slabo upućeni.

Banke se, naravno, nisu pomirile s tom prvostupanjskom presudom, žalile su se višim sudskim instancama, a naknadno je Ustavni sud odbacio njihovu tužbu.