
Počela je utrka izdržljivosti, a u njoj sudjeluje i biciklist iz Hrvatske: Želja mu je pomoći siromašnoj djeci

Počela je duga i vrlo zahtjevna utrka preko planine Atlas u Maroku ''Atlas Mountain Race'', a u njoj sudjeluje i Entoni Šeperić iz Hrvatske kao ambasador programa ''Moje mjesto pod suncem''.
VEZANE VIJESTI
Čovjek koji okreće pedale da bi djeca imala svoje mjesto pod suncem: 'Ako ne činimo dobro, padamo'
Podsjetimo ''Moje mjesto pod suncem'' je program socijalne inkluzije za djecu iz društveno marginaliziranih obitelji koji provodi Udruga Centar za kulturu dijaloga, a sastoji se od niza besplatnih aktivnosti: od pomoći u učenju do kinoprojekcija, izleta, predstava, ali i rada s roditeljima.
Nastao je zahvaljujući grupi ljudi različitih profesija i interesa koji su se, nakon što su s kolegama i prijateljima bili aktivno uključeni u Inicijativu "Oslobodimo donacije hrane PDV-a", okupili u Rijeci tragajući za odgovorom: Kako dokinuti nepravdu kojoj su izložena djeca iz siromašnih obitelji?
'Moje mjesto pod suncem': Zraka koja najmlađima pokazuje put iz života u siromaštvu u bolje sutra
''Ljudi općenito ne znaju koliko su privilegirani i oni i njihova djeca time što, primjerice, mogu dijete poslati na izlet ili na neku slobodnu aktivnost. Ne razumiju koliko je djece koja to ne mogu, a što uvelike utječe na njihovu percepciju sebe, okoline i svojih potencijala. U programu ‘'Moje mjesto pod suncem’' radimo baš to – djeci koja to ne mogu, koja dolaze ispod ruba siromaštva, omogućavamo da se razvijaju na temelju svojih talenata, a ne socijalnog konteksta u kojemu žive'', kazale su još prije za Vijesti.hr voditeljica programa ‘'Moje mjesto pod suncem’' Sandra Grozdanov i socijalna pedagoginja programa Ana Karakaš.
''Motiviran višegodišnjim iskustvom svojih prijatelja, bračnog para Grozdanov, koji velikim i nesebičnim trudom zajedno s mnogim drugim volonterima čine sve što je u njihovoj moći kako bi velikom broju djece omogućili dostojanstvo vjere u vrijednost i ostvarivost vlastitih snova došao sam do čvrstog uvjerenja da je iskušavanjem i pomicanjem vlastitih granica moguće učiniti i nešto dobro za druge'', istaknuo je Šeperić kada je za Vijesti.hr obrazlagao razloge za prijavu na utrku.
Prije nešto više od pet godina napustio je poslovnu karijeru
i posvetio se obitelji, što je
''Bicikl je, zapravo, jedna od općenito najboljih i najuspjelijih metafora života: da biste održali ravnotežu, kako kaže Einstein, morate neprestano - ići naprijed! I kao što ne postoje stručnjaci za život, bez obzira na reklame i galamu onih koji žele da u to povjerujete, tako je i s biciklom: tko god želi ići naprijed, jednostavno mora okretati pedale! Sve drugo je šuplja priča’’, kaže Šeperić i ističe da ga je bicikl naučio još jednoj važnoj stvari: ‘’Tko prestane okretati pedale, vrlo brzo gubi ravnotežu i – pada. Nikada, dakle, ne bismo trebali zastati u činjenju dobra jer u protivnom - padamo’’.
''Siromašna djeca propadaju kroz
sustav''
Da je za uspjeh u obrazovanju važnije roditi se u bogatoj obitelji nego s velikim talentima, potvrdilo je već nekoliko znanstvenih istraživanja. Jasno je pokazano da su visoka obrazovna postignuća u snažnoj korelaciji s visinom plaća, zdravljem i životnim zadovoljstvom, osobito u razvijenim zemljama.
(Ne)moguća misija: Može li Hrvatska po uzoru na Novi Zeland imati 'proračun blagostanja'?
O kakvoj socijalnoj pravdi govorimo dok petina stanovnika Hrvatske živi u siromaštvu?
I u Hrvatskoj postoje istraživanja koja upućuju na porazne posljedice socijalnog raslojavanja na cijelo društvo, poput onih Siniše Zrinščaka, Ivice Rubila, Paula Stubbsa i drugih. Međutim, u dnevnoj politici je teško vidjeti napor da se to socijalno raslojavanje zaustavi.
''Dio problema je u tome što smo mi još samo do prije dva-tri desetljeća živjeli u socijalno puno pravednijem društvu i ovo raslojavanje prolazi ispod radara svih nas. Primjerice, dok je prije dva do tri desetljeća siromašno dijete iz zabitoga hrvatskog sela moglo doći u Zagreb, obrazovati se i ostvariti uspješnu karijeru, danas siromašno dijete iz zabitog sela gotovo pa sigurno ostaje siromašan odrastao mještanin iz zabitog sela. S obzirom na to da je školski sustav preopterećen, puno više djece traži instrukcije - koje se plaćaju. Apsolutno su sve slobodne aktivnosti privatizirane, znači - naplaćuju se, čime dolazimo do situacije u kojoj uspjeti u školi i razviti talente, vještine i dodatna znanja mogu samo ona djeca čiji roditelji imaju novca. A takvo socijalno raslojavanje počinje još u vrtiću'', samo je dio priče o hrvatskom društvu koje su duboko svjesni ljudi koji rade u "Mojem mjestu pod suncu".
''Imamo dječaka koji živi debelo ispod ruba siromaštva, a darovit je, ima razne interese. Što mi činimo sa svojim sinovima i kćerima kada su tako daroviti poput njega? Upišemo ih na radionice, ljetne škole … koje će dalje potaknuti i razviti njegove interese. Što dijete time dobiva? Kroz takve aktivnosti dijete doživljava osjećaj uspjeha, što je nužan preduvjet za razvoj pozitivne slike o sebi. Zatim, usmjerenje u životu, veće samopouzdanje, otvaranje novih svjetova, socijalizaciju i u konačnici uspjeh u životu zbog svih tih i mnogih drugih faktora. Što dijete koje je darovito, a nema mogućnost pokazati tu svoju darovitost, može učiniti? Ništa. Postati rezignirano, imati lošu sliku o sebi, nisko samopouzdanje, a u konačnici i razviti obrambeni stav koji mu govori da je društvo nepravedno prema njemu'', upozorile su Grozdanov i Karakaš.
''Osim što siromaštvo utječe na djecu, povećani stres uzrokovan siromaštvom obitelji (tzv. ekonomski stres) može negativno utjecati na mentalno zdravlje roditelja, roditeljsko ponašanje (nasilni odgojni postupci, zanemarivanje, stroga disciplina), a to može imati negativan učinak na djecu. Također, djeca iz siromašnih obitelji imaju više teškoća sa završavanjem obrazovanja, stjecanjem višeg stupnja obrazovanja i kvalifikacije za bolje plaćene poslove u budućnosti. Iz svega navedenog zaključuju da je jasno kako je "siromaštvo višedimenzionalan fenomen te da je povezan s različitim aspektima kvalitete života pojedinaca''.
VEZANE VIJESTI
Još jedan projekt koji je zapeo: Što je 'banka hrane' i zašto je Hrvatskoj prijeko potrebna?
Kada će Hrvatska dobiti banku hrane? Bacamo 400.000 tona, a siromašnih je sve više
U RH donirano hrane u vrijednosti tek oko 10 milijuna kuna: Kad će banka hrane?
Iako na razini države postoji Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014. –2020.) kao dokument koji bi trebao omogućiti sustavan pristup u rješavanju problema siromaštva i socijalne isključenosti, uz osiguravanje minimalnog standarda najugroženijem dijelu društva te sprječavanje novih pojava siromaštva i socijalne isključenosti, izostaje sustavno i dugoročno održivo rješenje - zaključak je to do kojeg su u ''Mojem mjestu pod suncem'' došli gledajući svakodnevnicu svojih korisnika.
''Neosviještenost o višedimenzionalnosti fenomena siromaštva i njegova socijalnog, zdravstvenog i psihološkog aspekta dovodi do pružanja samo materijalne pomoći. Izostaju pak mjere usmjerene k pružanju pomoći i podrške, osnaživanju obitelji i djece za izlazak iz kruga siromaštva. Za rješavanje ovoga problema potrebna je puno veća sinergija civilnog i akademskog sektora, kao i onih koji donose odluke'', ističu i poručuju:
''Nužno je i neopisivo važno da se o ovoj tematici neumorno piše
i osvještava širu javnost, ali i političare kako bi se stvarne
promjene počele događati i ''s vrha''. Jedino sustavna i
stabilna promjena glede siromaštva djece može učiniti
dovoljno veliku razliku zbog koje će naša djeca odrastati u
društvu dostojanstva i solidarnosti''.
'Zraka sunca – svjetlo nade': Pomozite da barem pet kućanstava dobije pristup struji
Velika prilika za napredak: 'Hrvatska je s dva posto poreznog oslobođenja na donacije na začelju EU'
















