Koje nemani žive na Jadranu? Najveći predator dobro je poznat i sve opasniji

''Nastojimo naučiti plivati poput dupina ili koristiti zvuk za snalaženje u prostoru onako kako to oni čine. Stvaramo plivačke kostime koji nalikuju koži morskog psa kako bismo brže plivali. Voljeli bismo roniti dugo poput morskih kornjača. Učimo o tome kako spužve i morske zvijezde obnavljaju dijelove svojeg tijela te kako planktonske morske alge stvaraju kisik ... Nigdje drugdje na Zemlji nećemo naći toliko različitih životinjskih i biljnih skupina kako se isprepliću i dijele životni prostor u kojemu su ljudi samo povremeni gosti, a čovjek toliko toga može naučiti od mora i o moru koje mora poštivati i čuvati'', jedna je od osnovnih poruka koje raznim ribama i ribicama na dvije noge, da ne kažemo peraje, nastoje odaslati iz Plavog svijeta - Instituta za istraživanje i zaštitu mora. 

Upravo je edukacija ključna kako bi se ljudima objasnilo da mnoge morske životinje nisu tek nemani i zloglasni grabežljivci, već predivna i izuzetno važna stvorenja bez kojih bi čitav morski okoliš promijenio svoj izgled, a mnoge od njih su zbog velike ugroženosti danas diljem svijeta zaštićene zakonom. Činjenica je da na moru postoji niz opasnosti o kojima valja razmišljati, a za početak je najvažnije znati dobro plivati, ne ulaziti u more nakon obroka ili vruć, ili pod utjecajem alkohola, a valja pripaziti i na neoprezne vozače raznih plovila i ne se udaljavati izvan označenih zona kupanja i neoprezno skakati u more. U moru, pak, prije ćete se nabosti na kakvoga ježa nego što ćete nabasati na kakvo mračno stvorenje iz morskih dubina. Susret s meduzom, a ima ih raznih vrsta, također vam neće nužno biti najljepša uspomena s mora. Doduše, ubod prvospomenute male 'nemani' mogao bi vam priuštiti određenu 'ugodu' premda zasigurno ne na onoj razini kada bi vam se dogodilo da osjetite velike zubiće poput čuvenih ralja, inače omiljene ilustracije u medijima raznih vrsta - od filmova i televizija preko novina do portala i reklama čime se umjesto edukacije dolazi do frustracije i eto pravoga horora.

'Ljudi u kontaktu s prirodom moraju uvijek biti razumni i oprezni'

"Ne možemo više razgovarati u razvijenom zapadnom društvu u 21. stoljeću o bilo kojim životinjama u terminima neman, strah i slično. Velika većina životinja na svijetu može odgovoriti na uznemiravanje od strane čovjeka onim što nazivamo isprovociranim napadom, a postoje životinje, pa i morske, koje su u stanju neisprovocirano napasti i ozlijediti čovjeka, broj takvih napada godišnje u svijetu je vrlo mali, čak i za nekoliko vrsta morskih pasa koje imaju dugu povijest tih napada'', za RTL.hr je istaknuo dr. sc. Marcelo Kovačić, muzejski savjetnik u Prirodoslovnom muzeju Rijeka.

''Što se tiče velikih morskih životinja u Jadranu, uglavnom su to životinje koje pripadaju kralježnjacima i većina živi u pelagijalu (u stupcu vode, na otvorenom moru): dupini, kitovi usani, morske kornjače te veliki morski psi, ali i raže, a u Jadranu su ili stalni stanovnici, ili povremeni gosti. Sve su te životinje Zakonom o zaštiti prirode RH i povezanim podzakonskim aktima strogo zaštićene vrste. Za svaku od ovih skupina imamo stručnjake u Hrvatskoj koji rade na njihovom istraživanju, na zaštiti, ali i na edukaciji javnosti'', istaknuo je Kovačić.

Smatra da ''smo već poprilično odmakli u razvijanju svijesti u javnosti o velikim morskim životinjama. Mislim da više nitko u Hrvatskoj ne smatra normalnim, uz to što je to zakonski kažnjivo, ubijati ili ozlijeđivati primjerice dupina ili sredozemnu medvjedicu i da bi takvi slučajevi izazvali jedinstvenu osudu i zgražanje javnosti. Vjerojatnost za slučajni susret s velikim morskim životinjama vrlo je vrlo mala. Ne bih govorio u kategorijama straha i neustrašivosti, već ljudi u kontaktu s prirodom moraju uvijek biti razumni i oprezni''.

Morski divovi u posjetu hrvatskoj obali 

Ovih dana posebno pažnju javnosti i znanosti opet privlače kitovi u Jadranskom moru, a pojavljivanja ovih morskih divova uz našu obalu bilježe se već nekoliko mjeseci. ''Tijekom svojeg boravka u Jadranu veliki kitovi uglavnom koriste područje južnog Jadrana i posebice Jabučke kotline jer se u proljeće u tom području pojavljuje veća količina krila, planktonskih račića kojima se kitovi hrane. S obzirom na to da se zadržavaju uglavnom u otvorenom moru većini njihova prisutnost ostaje skrivena, no ribari koji rade u otvorenom moru redovito dojavljuju svoja opažanja'', za RTL.hr je objasnio prof. dr. sc. Jakov Dulčić, voditelj Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov, na Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.

''Veliki kit, Balaenoptera physalus, druga je po veličini životinja na Zemlji Oceanski primjerci mogu imati i do 27 metara dužine, no njihova prosječna veličina u Sredozemnom moru nešto je manja, uglavnom je oko 20 do 23 metra. Životinje su uglavnom sivo-smeđe s gornje strane tijela te svijetle do bijele po trbuhu i donjem dijelu tijela. Prema dostupnim podacima, veliki kitovi mogu doživjeti i više od 100 godina. Vrsta je kozmopolitska i obitava u gotovo svim morima i oceanima svijeta, pa tako i u Sredozemnom moru. Sredozemni veliki kitovi ugrožena su populacija. Procjenjuje se da ih je trenutno samo nekoliko tisuća, a populacija ima trend opadanja brojnosti. Ljudske aktivnosti glavni su uzrok smanjenja brojnosti'', upozorio je Dulčić.

Ukupno 11 vrsta kitova čini stabilne populacije u Sredozemnom moru i susjednim područjima, objašnjava: ''Tri vrste su ograničene na manje dijelove Sredozemnog mora: kitove ubojice (Orcinus orca) nalazimo samo u vodama oko Gibraltara, grubozubi dupin (Steno bredanensis) nastanjuje levantinski bazen dok perajaste pliskavice žive samo u Egejskom moru. Ostalih osam vrsta nastanjuje cijelo Sredozemno more te ih se u većem ili manjem broju može pronaći i u Jadranu. Tu spadaju:

Zabilježene su i dvije vrste koje tek povremeno posjećuju Sredozemno more:

Prema trenutnim saznanjima, jedino dobri dupin trajno naseljava cijeli Jadran. Prugasti dupin, glavati dupin i Cuvierov kljunasti kit prisutni su jedino u južnom Jadranu, dok ulješure tek povremeno navraćaju u Jadran. Veliki kitovi sezonski posjećuju južni i srednji Jadran. Bjelogrli dupin, crni dupin i grbavi kit su tek rijetki posjetitelji. I konačno, kratkokljuni obični dupin, vrsta koja je nekada bila prisutna u cijelom Jadranu, danas se smatra regionalno izumrlom jer se povremeno opažaju tek rijetke jedinke'', objasnio je Dulčić. Kitovi i dupini nalaze se na vrhu hranidbenog lanca morskih ekoloških sustava te utječu na strukturu i funkcioniranje sustava: ''To su ujedno migratorne vrste koje trebaju i veći životni prostor. U najvećoj mjeri ugrožava ih čovjek koji različitim aktivnostima utječe na morski ekosustav, a najčešći razlozi njihove ugroženosti u Jadranu su nedostatak plijena uzrokovan prelovom, interakcije s ribarstvom, antropogena buka, morski otpad, onečišćenje mora, bolesti i namjerno ubijanje''.

Zadivljujući morski vladari, a ne krvoločni ljudožderi

Iako je većina ljudi uvjerena u suprotno, morski psi se trebaju puno više bojati nas, nego mi njih. Čovjek ne predstavlja plijen morskog psa, ali stručnjaci uvijek napominju kako ljudi trebaju biti svjesni da ulaskom u more ulaze u njegov teritorij i da postoji mogućnost od neželjenih susreta, koji mogu rezultirati provociranim ili krajnje neprovociranim napadom, ali ne postoji razlog za zabrinutost, strah ili paniku.

Morski psi su odraz bioraznolikosti i zdravlja našeg mora ih stoga trebamo čuvati kao prirodno bogatstvo, no upravo im čovjek danas predstavlja najveću prijetnju. Većina morskih pasa je kritično ugrožena i prijeti im izumiranje, a nalaze se među najugroženijim vrstama koje stradaju zbog prekomjernog izlova ribe. 

Od osam redova morskih pasa, pet je prisutno u Sredozemnom moru. Najzastupljeniji red su Carchariniformes, odnosno kučkovi u koje spadaju:

Vrste iz podrazreda Elasmobranchii komercijalno se eksploatiraju, osim: 

koji su u potpunosti zaštićeni od ribolova dok su za ostale vrste u ribolovnim područjima sjeverne Europe određene kvote. 

Svim morskim psima zajednički su spori rast, kasno spolno sazrijevanje, dug životni vijek i niska stopa reprodukcije što ih čini izrazito osjetljivima na antropogene faktore, naročito ribolovni pritisak. Pritisak na njihove populacije je velik, s godišnjim ulovima u rangu od nekoliko stotina tona i bez ikakve nacionalne strategije upravljanja. 

U Hrvatskoj se morski psi i raže uglavnom love kao neželjeni ulov i to se ne evidentira. ''Do danas nijedna mediteranska država nije u potpunosti izradila svoj nacionalni plan za očuvanje, upravljanje i dugoročnu održivo upravljanje morskim psima i ražama. Mnoge vrste su pred izumiranjem i ne budemo li pametno o njima skrbili dovest ćemo cijeli morski sustav u opasnost, a time i ljude koji žive od mora”, upozorio je Patrik Krstinić, stručni suradnik za pitanja mora u WWF-u Adria.

Interakcija s ljudima najveća je prijetnja i morskim kornjačama, a iako su sve vrste zaštićene još uvijek se suočavaju sa slučajnim ulovom u ribolovne alate. Procjenjuje se da se pridnenim koćama u Jadranskom moru svake godine ulovi preko 5.000 morskih kornjača, a velik uzrok njihove smrtnosti je i ribolov parangalom.

Pravila ponašanja prilikom susreta s dupinom ili kitom

S druge strane, mnogo je građana i građanki aktivno u zaštiti prirode, a istraživači i znanstvenici svaku pomoć cijene pa tako i iz Plavog svijeta i dalje ljude pozivaju da dojavljuju svoja opažanja jer uz pomoć građana i građanske znanosti mogu bolje i lakše pratiti pojavljivanje zanimljivih i rijetkih vrsta u Jadranu te ih zaštititi i očuvati. Na tom tragu nije zgorega još jednom podsjetiti i na pravila ponašanja prilikom susreta s dupinom ili kitom: