Bijela laž, živi mrtvac, mudra budala, pošten lopov i ostali životni oksimoroni

Mjesto i vrijeme događaja - paralelna stvarnost u kojoj laganje, pa i sam koncept laži, ne postoji. Ne postoje stvari poput obmane, laskanja ili izmišljotina.

Akteri - brutalno iskrena Ona i svijet oko nje. Bez ijednog jedinog lažova.

Stišću je kasne dvadesete, s rodbinom se na svakom ručku posvađa kad joj pokazuju slike svojih malih kćeri, sinova ili unuka... Ne može ona lagati i praviti se da joj je nečije dijete lijepo, ako joj izgleda kao štakor.

Svi misle da je čudna. Ispituju je 'kaš se udat', želi reći 'ma uskoro, bit ćete o svemu obavješteni', ali ne zna lagati pa ni iskriviti istinu. Zato ih uvjerava - 'ma ima vremena', već planirajući za idući obiteljski sastanak unajmiti prijatelja da joj glumi dečka/zaručnika/muža.

Postoji samo jedan mali problem, a to je da se ni taj 'glumac' se ne bi mogao praviti, odnosno lagati. Što sad učiniti?

Vidi ona, vrag je odnio šalu, misli si 'dobro mi je ovako, uživam sa sobom i svojim mislima u vlastitoj samoći, tek sad otkrivam kako su usamljenost i samoća dva različita pojma i da sam se s ovim prvim zapravo rijetko u životu susretala'.

Prepričava to prijateljici koja je tlači - 'pa zašto ne bi probala dejtati, možda se pritom dobro zabaviš, a poslije toga što bude'. Nasrtljiva kakva je, nagovorila je nju povodljivu. Štoviše, pronašla joj je i gospodina Potenšala za prvi dejt, svog prijatelja.

Kaže zanimljiv momak. Ako tako kaže, ne laže. Ona joj je, naravno povjerovala.

Ako se to može nazvati slijepim spojem nakon pogledane dvije mutne slike na Facebooku, onda je to on bio. Dogovor je pao, on ju je trebao pokupiti od doma i trebali su otići na večeru.

Pokucao je na vrata, ona je otvorila i malo ostala 'paf'. Ovako je to izgledalo, brutalno iskreno od početka, od trenutka kada je otvorila vrata.

On: Bok.

Ona: Bok. Uranio si. Upravo sam se samozadovoljavala.

On: To me nagoni na razmišljanje o tvojem međunožju, ali drago mi je da si podijelila to sa mnom. Ja sam Zdenko, kako si mi ti?

Ona: Zdenko, koje glupo ime. Ne mogu si ni zamisliti da govorim 'moj Zdenko' ili 'Zdenko ljubavi', pa vrisnut ću od smijeha. A kako sam? Trenutno malo depresivna i pesimistična zbog našeg dejta. Ja sam Kristina. Uđi, uranio si, nisam si još jedan pazuh obrijala, a ovaj prištić na čelu se neće sam istisnuti. Pričekaj me.

On: Oprosti mi što sam uranio, evo sjest ću se ovdje. [pokazuje na sofu u dnevnoj sobi]

Ona [sprema se i dere mu se iz kupaone]: Da, baš mi je smiješno što si uranio jer ja svagdje inače kasnim. I stvarno se općenito ne veselim dejtovima, ali pomisao da ću biti sama do kraja života podjednako plaši i moju majku i mene.

On: Naravno... Čuj, bojim se da restač koji sam odabrao nije dovoljno skup za tebe, ali jedino si to mogu priuštiti, brojao sam siću sad u novčaniku prije nego što sam ušao, imam taman za dvije pizze.

Ona: Nisam te čula. [izlazi iz kupaone sređena k'o bomba]

On: Predivna si. Nadam se da će ovaj dejt završiti seksom.

Ona: Jedino ako me napiješ k'o životinju, i onda tek možda. Nisi mi privlačan.

S takvim su mislima izašli. Misery loves company , kažu. I tako su oni jedno drugome radili društvo u svojoj 'bijedi', čineći večer malo manje dosadnijom nego što bi ona bila da je svatko ostao sam doma.

Kada su stigli u restoran, konobar je upitao Zdenka: 'Što ćete popiti vi, a što vaša kćer?', na što su se oboje nasmijali, objašnjavajući mu kako su oni zapravo na dejtu. Nije im vjerovao i dalje, mislio je da ga za*ebavaju.

Otišao je od njih s rečenicom: 'Pljunut ću vam u piće jer se sprdate sa mnom'. Začudio ih je, ali su ga ubrzo izignorirali.

On: Trebao bih te pitati nešto o tebi?

Ona: Što si želio znati?

On: Jesi li zaposlena?

Ona: Radim u uredu.

On: Što radiš?

Ona: Šefica sam.

On: Uživaš u tome?

Ona: Ne. Ali, uživam u krajnjem rezultatu posla, a to je novac. Također, radno vrijeme je dosta dobro u usporedbi s novcem koji zarađujem, kojeg trošim na ono što mi se sviđa, tipa odjeće i planinarenja i pića, iako znam da mi to nije dobro. Ali, radije bih samo uzela sav novac nego morala raditi za njegov učinak.

On: Naravno. Reci mi još nešto o sebi.

Ona: Već puno znaš o meni. - Znaš da sam zgodna jer, pa... Eto, vidiš me. I znaš da sam uspješna jer si vidio moj stan i kakvu odjeću nosim. I znaš da sam sretna jer se smiješim.

Razgovor je ponovno prekinuo konobar s upitom što će jela naručiti...

Ona: Uzet ću salatu sa piletinom jer mislim da sam debela, ali također mislim da zaslužujem nešto finog okusa.

On: Ja ću miješanu pizzu jer je najjeftinija.

Sada se u priču upetljao njen mobitel. Zvala je njena prijateljica, da provjeri kako dejt prolazi i da je izvuče ako ne ide u dobrom smjeru.

Ona: Oprosti, moram se na ovo javiti, mislim da frendica želi provjeriti kakav mi je spoj, neću dugo.

- Halo? Da, upravo sam sad s njim. Ne, nije osobito privlačan. Ne, ne zarađuje puno. Ipak, u redu je. Izgleda dobro. Nekako smiješno, malo je debeo. I ima crno ispod nokta srednjeg prsta i prstenjaka, to tek uopće nije privlačno. Previsoko čelo definitivno, malo seosku facu, ne znam kako bi ti to opisala... Ne, neću s njim spavati večeras. Ne, vjetojatno ga neću ni poljubiti... Ma pusti... U redu. I ti također.

Ona [prekida razgovor i ponovno se obraća njemu]: Žao mi je ako sam te ignorirala.

Nisu još dugo ostali pričati, a nakon što su u polutišini završili sa svojim jelom, Zdenko se krenuo zahvaljivati što je večeras izašla s njime.

On: Potrudio sam se najviše što sam mogao. Daleko sam od tvoje klase, i znam da mi se vjerojatno više nikada nećeš javiti, ali...

Gledala je u njega s toliko suosjećanja. Bilo joj je žao čovjeka. Znala je točno kako se osjeća jer se tako upravo ona osjećala kada su je muškarci znali odbiti. Da, i nju su znali odbiti. Primijetila je kap suze skupljen u desnom kutu njegovog oka, no on se držao jak. Tada je napravila nešto neočekivano. Nešto je u njoj kliknulo i izrekla je upravo ovo: 'Ma bilo mi je super, javit ću ti se uskoro'.

Slagala je. Po prvi put u životu.

Primijetila je da se suza iz njegovog oka nakon te rečenice povukla, kao da je oko najednom presušilo. Bio je sretan. Bilo joj je lijepo gledati tu trenutnu sreću na njegovom licu. Nije bila svjesna da će se bijela laž pretvoriti u zavlačenje, zavlačenje u crnu laž, crna laž u pravljenje budale od nekog i pravljenje budale od nekog u bol.

I tako su se rodili dvojajčani blizanci crna i bijela laž... Nisam sigurna koliko su nam toga dobrog donijeli u ovom, realnom svijetu...

[Inspired by Invention Of Lying] 

Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.