ŠTO ZNAMO O NDH? /

Od 440 pa sve do milijun: Žrtvama Jasenovca se manipulira! Zato pogledajte Direktovu malu školu povijesti

Niti 80 godina kasnije, neki očito nisu svjesni najvećeg zla u ustaškoj režiji - logora u Jasenovcu

VOYO logo
VOYO logo

Kada je prije tri godine kraj Glavnog kolodvora postavljen Spomenik žrtvama holokausta i ustaškog režima, na mjestu odakle su zagrebački Židovi deportirani u koncentracijske logore, rečeno je da će to biti trajna poruka o svemu što se dogodilo u četiri godine ustaške vlasti, tko je sve stradao i kakvo je to bilo zlo.

Ali ni 80 godina kasnije, neki očito nisu svjesni ni najvećeg zla u ustaškoj režiji - logora u Jasenovcu. Ivo Goldstein, najveći autoritet na temu najvećeg ustaškog logora odmah naglašava da se oko broja žrtava danas slažu znanstvenici s obje strane. "Brojka od 80 i nešto tisuća žrtava do koje su došli istraživači u Javnoj ustanovi spomen područja Jasenovac, i možda tisuću, dvije žrtava više, do koje su došli u Muzeju žrtava genocida u Beogradu, vjerojatno je brojka koja je najbliža stvarnom stanju žrtava", tumači Goldstein.

A što se o Jasenovcu učilo u školi, pitali smo Snježanu Koren, povjesničarku koja se bavi upravo tretmanom NDH u hrvatskim školskim udžbenicima. "U 90-ima je doista bio naglasak na proglašenju NDH kao obnove hrvatske državnosti, i u tom konktekstu je priča o Jasenovcu svedena na doslovce jednu rečenicu, da se spominje da je postojao", kaže Koren.

Promjene nakon 2000. godine

Nakon 2000-e dolazi do promjene, o ustaškim zločinima se više piše, ali se udžbenici i dalje, sve do danas, znaju prilično razlikovati u prikazima. "Dio će ih, recimo, tumačiti NDH kao marionetsku državu Osovine, drugi kao obnovu hrvatske državnosti. Upravo zato što je prikazuju kao obnovu hrvatske državnosti, onda u njima dolazi do određene relativizacije zločina koji je počinio ustaški režim, ne u onoj mjeri u kojoj je to bilo u 90-ima, ali na jedan drugačiji način", objašnjava Snježana Koren.

Izvan škola situacija je puno gora - s jedne strane se snima tobožnji dokumentarac "Mit o Jasenovcu", u kojem se govori o tek tisuću i pol ubijenih, dok se u Srbiji pak u režiji države snimaju propagandni filmovi poput "Dare iz Jasenovca" i nastavlja perpetuirati mit o 700 tisuća ubijenih. Vlast Aleksandra Vučića čak je odlikovala izraelskog revizionista Gideona Greifa, koji negira genocid u Srebrenici, a istovremeno širi priče o 700 tisuća žrtava Jasenovca. "Podaci njemačke komande su još drastičniji, navode da je u NDH ubijeno gotovo milijun Srba", rekao je srpski predsjednik prije pet godina u Sremskoj Mitrovici.

"Nema toga maloga broja koji može zadovoljiti hrvatske nacionaliste, niti dovoljno velikog koji će zadovoljiti nacionalističku propagandu kakva postoji u Srbiji. I u tu grupu ulazi ogroman dio historiografije koja se čuje, odnosno koju vlast želi čuti", zaključuje povjesničar Tvrtko Jakovina.

Neznanje o najmračnijoj epizodi hrvatske povijesti

Tako se onda s hrvatske strane slabo zna o sadističkim metodama ustaša u Jasenovcu, pod vodstvom Maksa Luburića i sličnih brutalnih zapovjednika, uključujući klanja noževima i sjekirama, odsijecanja glava i drugih dijelova tijela, što je šokiralo čak i naciste, naviknute na industriju ubijanja. "U Jasenovac, taj njemački predstavnik Edmund Glaise von Horstenau, uopće nije bio pušten, ali on je rekao da je to vrhunac strahota", kaže Ivo Goldstein.

Svaka relativizacija ustaških zločina posebno je bolna bila za žrtve, što nam je prije devet godina ispričala i Pava Molnar, tada najstarija preživjela zatočenica Jasenovca. "Umjesto da smo sve više skupa, kao što smo u ono vrijeme bili skupa, sada smo sve manje i manje skupa", rekla je Molnar.

I dok svatko ima neke svoje istine, dok se ne prihvaćaju znanstveno utvrđene činjenice, nećemo moći reći da smo lekcije iz povijesti - usvojili.

VOYO logo
Pročitaj i ovo
VOYO logo
VOYO logo
Regionalni portali