Je li naše djetinjstvo ipak bilo ljepše? Možda nismo imali što imaju današnji klinci, ali nam je zato adut bila mašta

Možda nismo imali internet i wi-fi, sve te silne moderne videoigre i društvene mreže, ali daleko od toga da smo se kao djeca sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih smrtno dosađivali. Više smo boravili vani, u parkovima i na klupicama, a vrijeme smo kratili brojnim igrama koje sve više i više padaju u zaborav. Gumi-gumi; Lopova i pandura; Pikulanje, Crna kraljica jedan, dva, tri; Care, care gospodare; Školica, Ide majka s kolodvora; Lanca-probijanca; Trula kobila... ma nabrajajte ih dalje sami.