Hrvatska juniorska rukometna reprezentacija podbacila je na Svjetskom prvenstvu u Poljskoj. Iako su se borili i dali sve od sebe, oslabljena U21 Hrvatska na kraju je završila kao 12 na turniru. To je najslabiji plasman Hrvatske u povijesti tih natjecanja. Za većinu ove generacije to je bio posljednji nastup u juniorskoj konkurenciji, jer od jeseni su seniori. Lino Červar, najuspješniji hrvatski rukometni izbornik svih vremena, prokomentirao je nastup naših mladih rukometnih lavova na SP-u. 

Kakvo je Linino mišljenje o svemu?

"Ne treba nikoga vrijeđati i napadati, to nije smjer. Treba samo reći što je posrijedi i što se dogodilo, što se događa i zašto. Mi moramo biti kompetetivni u radu s mladim selekcijama jer smo, na kraju krajeva i vice prvaci svijeta, moramo pod hitno promijeniti način treniranja, ne smijemo si dozvoliti takvu improvizaciju. Igramo staromodan rukomet i to nije dobro. Ali nažalost, Hrvatska je nerijetko svjetski prvak u populizmu, samoobmani, u zavaravanju ili glorifikaciji prosječnosti, poglavito ako je to zbog nekog interesa. Sve promotivne sportske aktivnosti u radu s djecom je uglavnom dobra predstava za javnost, da se ostavi dojam, a u stvari radi se o vrlo lošem i nekvalitetnom radu s mladim dobnim skupinama, poglavito u kolektivnom sportu, tako i u rukometu."

Kako to mislite?

"Pa evo ovako. Mnogi o tome govore u kuloarima, a ne javno. Jer ih je strah. Da se ne zamjere onima koji odlučuju u pojedinom sportu, a znamo tko u rukometu odlučuje već pola stoljeća. To se vidi u radu i rezultatima od vrtića do juniora. Ne bih htio nikog uvrijediti, niti želim ikog nagaziti, ali mora se jasno reći da, naprimjer, u jednom poznatom hrvatskom dnevnom listu koja piše o sportu, rukometnu rubriku uređuju osobe koje sa strukom nemaju baš puno veze. Jer, u komentarima SP-a za juniore U21, između ostalog se nameće teza da naši juniori nisu za razliku od drugih dovoljno gabaritni i da je to jedan od važnijih razloga našeg neuspjeha na SP-u. Ja bih to ovako komentirao."

ISTUP MAGA DI UMAGA /

Červar nam otkrio strašne vijesti: 'Situacija je alarmantna'

Gabaritni?

"Da, pisalo je baš tako - gabaritni. To me baš jako interesira. Igrači Magdeburga koji su postali klupski prvaci Europe, svi oni. Dakle, Felix Claar, Kristjánsson, Ómar Ingi Magnússon i svi ostali, kao jednako tako i igrači Farskih Otoka koji su isto ispred nas, kao i Austrije koji su ispred nas, sve te tri ekipe slobodno se mogu staviti u jedan lift. Zamislite da smo gabaritni, onda bi se tri čovjeka stavili u dva lifta. Znači, nisu oni toliko gabaritni nego drugačije treniraju i drugačije igraju, bolje..."

Dobro Lino, ali nije to valjda jedini razlog?

"Nije. Pazite sad ovo. Drugi razlog, koliko čitam u komentarima, je da se malo radi na tehnici, a više na taktici, što se smatra da nije dobro. Na Svjetskom prvenstvu 2023. isti dečki kad su bili mladi juniori, dakle U19, bili su treći na SP-u, a sad su nakon dvije godine 12. na svijetu. I Farski Otoci i Austrija su bolji od nas, a nekad su mogli o tome samo sanjati. I 2023. i 2025. je jedan veliki problem. Da iz tri najbogatija rukometna kluba u Hrvatskoj, a to su Zagreb, Nexe i Sesvete, imali su samo po jednog igrača u prvih 20 igrača koji su igrali na SP-u. Pametnom dosta".

Tko je kriv za to?

"Ne bih sad uperio prst u nikog i kritizirao određenu osobu, samo ću ovo reći. Naši vrhunski klubovi, meni je to neshvatljivo, imali su samo po jednog igrača u reprezentaciji, a to su tri kluba koja mogu redovno plaćati i plaćaju igrače. Ja mislim da je predsjedniku ZG rukometnog saveza, gospodinu Vedranu Šupukoviću, koji je ujedno i predstavnik kolektivnih sportova u razgovoru s krovnim sportskim institucijama u Hrvatskoj, Ministarstvom i Vladom, neugodno. Njemu je neugodno jer ni kriv, ni dužan, ubačen je u sustav, a on nije struka već ekonomista, koji ne funkcionira. Taj sustav koji predvodi klubove je Šupuković koji traži u ime svih klubova javni novac, da bi se refinancirali klubovi koji su u krizi. Znači, traži se javni novac i novac realnog sektora, na način da im se za uzvrat daju posebne porezne olakšice. Postavlja se pitanje - kako se može dati novac u projekt bez strategije, bez pravih programa koji obuhvaća, prije svega, rad s našom djecom?!"

Što se govori po tom pitanju u rukometnim kuloarima?

"Mnogi govore, ali se boje javno reći, da igre mladih su predstava za oči, a u suštini su više to lijepe riječi, lijepa slika, ali bez sadržaja. Ne vidim razloge da se ljudi boje o tome progovoriti, jer dati javni novac, i onaj iz realnog sektora, po meni, bila bi to prevara naših građana i istinskih sportskih radnika. Mislim danas da treba podastrijeti predsjednik ZG rukometnog saveza, gospodin Vedran Šupuković, koliko i koji su to rukometni treneri u gradu Zagrebu na plaći ZG sportskog saveza, a nije valjda da uz njihov rad, ako su dobro radili, imamo u Zagrebu samo 2 rukometaša u juniorskoj reprezentaciji od 20 igrača?! Ako imamo toliko trenera i bogatih klubova, kako je moguće, ako dobro rade, imamo samo dva juniora?! A Zagreb je veliki grad. To je bilo isto i 2023. I tada smo imali od Zagreba i ZG rukometnog saveza samo 2 igrača. 

Jako vas je to zasmetalo...

"Da. Gledajte, mi smo danas svjedoci i u nogometu i u rukometu, kao i u košarci, igrači sa 17. godina, 18. i 19. i 20. - postaju istaknuti igrači neke Barcelone ili ne znam kojih drugih klubova, koji igraju i predstavljaju određenu vrijednost, a kod nas to nije slučaj. Jer kažu, treba više raditi na tehnici, a ne na taktici. Koliko ja znam, mislim da je to jako teška izjava koja je pogrešna. Jer, danas se tehnika i taktika vježbaju istovremeno. Smatram da već u 15. i 16. godini i prije toga, i sa 13., kognitivna tehničko-taktička komponenta bi trebala biti temelj svakodnevnog treninga, ne podcjenjujući tjelesne i motoričke sposobnosti i pripremu, jer bez nje nije dobra ni mentalna priprema."

Znači, tehnika i taktika se uče istovremeno?

"Upravo to, a da bi to netko razumio, mora poznavati povezanost metodike i didaktike sportskog treninga u radu s mladim selekcijama. Jer, svaka rukometna radnja u igri uključuje odluku, a to je taktička dimenzija. Svaki rukometni pokret je istovremeno i kognitivna i motorička vještina. Mi ne smijemo, po meni, ne trebamo biti strašljivi, ne trebamo se bojati nikog i nikog ne treba niti vrijeđati. To ne znači da mi protiv nekog govorimo niti je ovaj moj komentar, analiza, kako god, usmjereni protiv nekog. Želimo samo reći da sustav ne vrijedi. Ne smijemo u današnje vrijeme biti taoci dogmi i starog načina treniranja i razmišljanja kao prije 30 godina. Taktika određuje trening, a ne obrnuto. Taktika i ideje naše igre određuje trening, a ne obrnuto. Mi ne smijemo dozvoliti da se te stare dogme pretvore danas u rutinu koju ponavljamo svaki dan. S tim nećemo imati napredak u radu. Najbolji prikaz je logo selekcije mladih rukometaša sa 18. godina koji se ove godine, vidjeli ste svi, održava u Ligi prvaka, paralelno sa ta 4 kluba u Koelnu."

I za kraj Lino govori: 

"Taj logo je izgledao ovako - EHF je izdala logo sa 4 riječi - da je najvažnija brzina, dinamika, čvrstina, fizikalnost. Slikovito, to znači da je tajna uspjeha od vrata prema dolje. To znači trup, noge i ruke. A postavlja se pitanje - a što je to s glavom igrača, što je s mozgom, umom?! Jako bi me interesiralo da čujem i pročitam i u tom dnevnom listu koji sam spomenuo, što o tome misle oni koji kontroliraju rukometnu rubriku u tom dnevnom listu, da kažu kakva je njihova poruka za sve naše rukometne trenere, kako bi oni trebali raditi u budućnosti. Ne bi trebalo gomilati naše klubove sa strancima, nego dati više priliku našoj djeci. Nisam protiv stranaca, ali trebamo ih dozirati zbog budućnosti naše djece. ", zaključio je Lino Červar. 

POGLEDAJTE VIDEO: Vedran Šupuković u podcastu Net.hr-a kod Silvija Maksana: 'Pod hitno se mora promijeniti način financiranja klubova u Hrvatskoj'