Igor Karačić otvoreno: 'Još nisam za trenerske vode, srce me vuče na teren'

Razgovarali smo s Igorom Karačićem, hrvatskim reprezentativcem i rukometašem bogate karijere, koji nam je u iskrenom razgovoru otkrio svoje dojmove nakon sezone, planove za budućnost i što za njega znači rad s djecom na All Star Handball kampu.

 Igore, sezona je završila, bez ugovora ste trenutno, a sada ste ovdje na predivnoj akciji s djecom, na prvom All Star kampu. Kako vam je u toj ulozi? Što je lakše – biti igrač ili trener?

Mislim da je ipak lakše biti igrač. Ovo mi je prvi put da radim nešto ovakvo uživo s djecom i stvarno sam preponosan. Tjerali su me da stvorim ovaj kamp, da pomognemo djeci... i sada kad sam tu, mogu reći da je ovo predivno iskustvo, za mene dosad neviđeno.

Iza vas je posebna polusezona – medalja, oproštaj od reprezentacije, ali i prvi put nakon dugo godina bez ugovora. Koji su planovi za dalje?

To ti je život, nikad ne znaš što nosi. Ja sam siguran da mogu još dvije, tri, pa i četiri godine igrati. Ne želim odustati od onoga što najviše volim. Srce me još vuče na teren. Dobio sam ponude da budem trener i sportski direktor, ali se zasad ne vidim u tim vodama.

Prvih šest mjeseci bilo je jako teško – dosta ozljeda, dosta gluposti... ali zadnjih šest se sve preokrenulo. Postala je to jedna od najljepših hrvatskih rukometnih priča koje ćemo mi igrači nositi cijeli život. Bilo je stvarno predivno.

Postoji li opcija povratka u Hrvatsku?

 Uf, teško pitanje. Hrvatska je uvijek u srcu i rado se vraćam, ali zasad još ništa konkretno. 

Kao što mnogi igrači kažu kada se oproste – postaju najveći navijači. Kako ti danas gledaš na grupu koju Hrvatska ima na nadolazećem Europskom prvenstvu?

Utakmica sa Švedskom nosi puno – ne samo zbog rezultata, već i zbog igre, samopouzdanja, te neke poletnosti koja se može dobiti ili izgubiti.

Gledajući zadnje utakmice, recimo protiv Češke, vidim nešto novo. Vidim novu energiju, veće samopouzdanje. Mislim da Hrvatska može daleko. Vjerujem da ova momčad ima mogućnosti – i za više.