Messi i Ronaldo, Guardiolin teret i Liverpoolovo iskupljenje

I onda ih je ostalo osmero.

Barcelona, Manchester United, Porto, Liverpool, Tottenham Hotspur, Manchester City, Juventus, Ajax. Među ovim klubovima: nekadašnjim i sadašnjim europskim gigantima, skorojevićima pogonjenim naftnim milijunima, pretendentima i autsajderima, nalazi se budući europski prvak. Postoji dojam da je igraće polje izjednačenije nego što je bilo u posljednjih nekoliko godina; jedno je sigurno – Real Madrid, gospodar Europe, osvajač tri posljednja naslova, četiri u pet godina, predao je svoju krunu.

Međutim, čak i ako su razlike u talentu i kvaliteti manje nego što su bile prije, one su i dalje tu – novac, motivacija, određeni argentinski čarobnjak. Koja od preživjelih momčadi se može najviše nadati europskoj kruni u svibnju, na Atleticovom Metropolitanu, i zašto?

Barcelona – Valverdeov pragmatizam i Messijeva magija

"Ako postoji jedna momčad koja je trenutno favorit za osvajanje Lige prvaka, onda je to Barcelona – oni su korak iznad svih", izjavio je nedavno Mauricio Pochettino, trener Tottenhama. I zaista, teško je ne složiti se s Argentincem, barem iz određenog kuta gledanja.

Barcelona je već dvije godine uvjerljivo najbolja momčad u Španjolskoj – trenutno imaju 10 bodova prednosti ispred drugoplasiranog Atletica, čak 12 ispred Madrida – i na momente igra zapanjujuće fluidan nogomet. Prije svega, Ernesto Valverde je momčadi dao jasan kostur i defanzivnu stabilnost i oslobodio Lionela Messija u napadu. Jer, na koncu, budimo iskreni, sve se svodi na malenog Argentinca. On je jedini igrač na svijetu koji može sam pobijediti bilo koju momčad – najbolji kreator, strijelac, plejmejker i dribler. Pitajte samo Betis, Tottenham i Real Madrid.

Manchester City – Guardiola i jednostavnost sistema

Manchester City je na klupu doveo Pepa Guardiolu ne bi li postao najbolji klub na svijetu. Posao u Engleskoj je, čini se, obavljen – City se lani prošetao ligom, rušeći rekorde na sve strane. U Europi, ipak, najveći uspjeh svijetloplavih ostaje Pellegrinijevo polufinale 2017.

Manchester City ima vjerojatno najširu momčad od svih četvrtfinalista – Kevin de Bruyne, njihov najbolji igrač lani, propustio je veći dio sezone zbog ozljede, a plava mašina to nije niti osjetila. Međutim, čak i uz briljantnog Belgijanca, podcijenjenog Davida Silvu ili neumoljivog Sergija Aguera, ostaje dojam da je najveća zvijezda ove momčadi na klupi. Pep Guardiola je bez sumnje ponajbolji trener-taktičar na svijetu, ali, nakon što je osvojio Ligu prvaka u svojoj debitantskoj sezoni, uspjelo mu je to samo još jednom – sada već davne 2011. Uz svo ulaganje i vrijeme uloženo u projekt, teško će biti pronaći opravdanje za novi eventualni europski neuspjeh.

Juventus – Neispunjena očekivanja i Ronaldov omiljeni trofej

Niti jedan klub nije izgubio toliko finala Lige prvaka kao talijanski prvak. Juventus je odigrao devet finala, a izgubio je nevjerojatnih sedam – dva u posljednje četiri godine. Barcelona ih je pregazila 2015. u Berlinu, Madrid je 2017. isto učinio u Cardiffu.

Dok je momčad Massimiliana Allegrija dominirala Italijom u Europi je gledala u leđa moćnim Španjolcima. Upravo zato su, tako se barem činilo ljetos, iskrcali više od 100 milijuna za Cristiana Ronalda – čovjeka koji je s Madridom osvojio četiri europska naslova u posljednjih pet godina. Sada, čini se, nadanja čitavog Torina leže na Portugalčevim leđima. Odvede li Juventus do njegovog prvog naslova još od 1996. bit će mu to šesta europska titula – nitko drugi nije osvojio više.

Tottenham Hotspur – Momčadski duh, premašivanje očekivanja i prazna vitrina za trofeje

Mauricio Pochettino možda je istaknuo Barcelonu kao momčad koja je favorit za osvajanje trofeja, ali Argentinac će se sigurno potajno nadati da sa svojim Tottenhamom može na najbolji način prekinuti trofejni post. Spursi su u osmini finala na momente djelovali nestabilno – njihova ukupna pobjeda nad Borussijom Dortmund od 4-0 nije realan prikaz stanja na terenu u obje utakmice – ali ne treba sumnjati u to da je Pochettino napravio ozbiljnu momčad.

Argentinac je kombinacijom treninga, implementacije modernog taktičkog sustava i sjajnih motivacijskih vještina od Tottenhama stvorio momčad koja premašuje sva očekivanja – natječu se bok uz bok, kako u Engleskoj tako i u Europi, s momčadima koje imaju puno veći budžet i širi kadar od njih. Koliko daleko ova talentirana, ali i kadrovski ograničena, može otići u društvu europske elite, ostaje za vidjeti. Pa ipak, ako savladaju u dvije utakmice Manchester City, nitko ih neće htjeti u polufinalu.

Liverpool – Borba na dva bojišta i iskupljenje za suze iz Kijeva

Liverpool je, uz Barcelonu, najtrofejnija europska momčad među preostalim finalistima. Međutim, za razliku od Katalonaca, njihova posljednja titula europskog prvaka došla je davne 2005., nakon one noći u Istanbulu. Redsi su od svog petog naslova odigrali dva finala i oba izgubila, a suze (i Kariusove grozne pogreške koje su lani praktički poklonile naslov Madridu) su još svježe nakon lanjskog finala u Kijevu.

Liverpool je ove godine nešto manje atraktivna momčad od one koja je lani oduševila Europu – Jurgen Klopp je, čini se, žrtvovao dio napadačke iskre u korist obrambene stabilnosti, postoji razlog zašto je, nakon Mohameda Salaha, ove godine najbolji igrač Liverpoola stoper: Virgil van Dijk. Kloppova momčad ima gotovo sigurno i najlakši ždrijeb od svih favorita – Porto je solidna, ali duboko ograničena momčad. Međutim, ako žele otići korak dalje od lanjskog srebra, pogotovo s obzirom da u Engleskoj vode veliku bitku sa Cityjem za naslov, postoji dojam da će morati pronaći lanjsku eksplozivnost u napadu, pogotovo kada se, što je izgledno, u eventualnom polufinalu susretnu s Barcelonom.