Skandal: Heroj nacije varao suprugu sa ženom svog suigrača! Sve mu je oprostila

John Terry, za navijače Chelseaja "Kapetan, Vođa, Legenda", neosporno je jedan od najdominantnijih braniča svoje generacije. Njegova karijera, okrunjena s pet naslova Premier lige i trofejem Lige prvaka, svrstava ga u panteon nogometnih velikana. Ipak, Terryjeva ostavština ima i svoju tamnu stranu, priču koja se ne odnosi na sportske uspjehe, već na niz skandala, kontroverzi i izdaja koje su trajno narušile njegov ugled i učinile ga jednom od najomraženijih figura u engleskom nogometu. Od rasističkih ispada do afere koja je uništila prijateljstvo i potresla reprezentaciju, Terryjev život izvan terena bio je jednako dramatičan kao i njegove utakmice.

EKSKLUZIVNO /

Nogometni besmrtnik: 'Ja sam bio šerif, a Niko Kranjčar je najbolji igrač s kojim sam igrao u Hrvatskoj'

Afera koja je uništila prijateljstvo

Najzloglasniji trenutak Terryjeve karijere dogodio se početkom 2010. godine, kada je javnost saznala za njegovu aferu s Vanessom Perroncel, tadašnjom partnericom njegovog suigrača iz reprezentacije i bivšeg suigrača iz Chelseaja, Waynea Bridgea. Skandal je bio tim veći što su Terry i Bridge bili bliski prijatelji, čak i susjedi u elitnom naselju u Surreyu.

Kada je priča trebala izaći u javnost, Terry je pokušao iskoristiti zakon kako bi spriječio objavu, tražeći takozvanu "super-zabranu" pozivajući se na pravo na "privatan i obiteljski život". Međutim, sudac je odbacio njegov zahtjev, zaključivši u oštroj presudi da je Terryju više stalo do zaštite svoje reputacije i unosnih sponzorskih ugovora vrijednih milijune eura, nego do stvarne zaštite privatnosti.

Eksplozija koja je uslijedila bila je neviđenih razmjera. Mediji su Terryja razapeli, a njegova supruga Toni, s kojom ima dvoje djece, pobjegla je u Dubai kako bi se sklonila od medijskog cirkusa. Wayne Bridge, opisan kao čovjek "u komadićima", izdao je priopćenje u kojem je molio za privatnost, naglašavajući brigu za dobrobit svog sina kojeg ima s Perroncel.

Vrhunac drame dogodio se 27. veljače 2010. na utakmici između Chelseaja i Manchester Cityja. Kamere cijelog svijeta bile su uperene u jedan trenutak: rukovanje prije utakmice. Dok je Terry pružao ruku, Bridge ga je hladno ignorirao i prošao pored njega, a taj je trenutak postao viralan i simbol cijelog skandala. Poniženje se nastavilo i na terenu, gdje je City, nošen željom za osvetom, pobijedio 4:2. "Svi u nogometu znaju kakav je John Terry izvan terena. Ništa me kod njega ne iznenađuje", izjavio je nakon utakmice Cityjev igrač Craig Bellamy.

Posljedice su bile dalekosežne. Terryju je oduzeta kapetanska vrpca engleske reprezentacije, a Bridge je, tvrdeći da je njegova pozicija u momčadi postala "neodrživa i potencijalno razdorna", zauvijek napustio reprezentaciju, odrekavši se tako nastupa na Svjetskom prvenstvu 2010. godine. Iako je Vanessa Perroncel kasnije demantirala aferu i dobila isprike od nekih medija, šteta je bila nepopravljiva. Skandal je ponovno oživljen nedavno, kada je influencer KSI tijekom sučeljavanja za boksački meč provocirao Bridgea spominjući aferu, zbog čega je Bridge otkazao borbu kako bi zaštitio svoju obitelj.

Rasizam, nasilje i bahatost

Afera s Bridgeovom djevojkom bila je samo vrhunac sante leda. Terryjeva karijera prepuna je incidenata koji svjedoče o problematičnom karakteru.

U listopadu 2011., tijekom utakmice protiv Queens Park Rangersa, Terry je optužen da je na rasnoj osnovi vrijeđao protivničkog igrača Antona Ferdinanda, navodno ga nazvavši "je**nom crnom p***om". Iako ga je sud oslobodio kaznene odgovornosti, Engleski nogometni savez (FA) proveo je vlastitu istragu. Proglasili su ga krivim za korištenje uvredljivog i rasističkog jezika, kaznivši ga suspenzijom od četiri utakmice i novčanom kaznom od preko 250.000 €.

Ovaj skandal doveo je do toga da mu je po drugi put oduzeta kapetanska vrpca reprezentacije, što je izazvalo ostavku tadašnjeg izbornika Fabija Capella, koji se nije slagao s odlukom Saveza. Osjećajući da mu je pozicija u reprezentaciji postala neodrživa, Terry se povukao iz međunarodnog nogometa, zaključivši svoju reprezentativnu karijeru pod sjenom srama.

Duga lista grijeha

Terryjev dosje pun je i drugih prijestupa koji datiraju još od početka njegove karijere:

Vrijeđanje američkih turista (2001.): Samo dan nakon terorističkih napada 11. rujna, Terry je s kolegama Frankom Lampardom, Eidur-om Gudjohnsenom i Jodyjem Morrisom pijančevao u hotelu na Heathrowu, gdje su optuženi za neprimjereno ponašanje i vrijeđanje američkih turista koji su bili blokirani zbog otkazanih letova. Klub ih je kaznio s dva tjedna plaće.

Incidenti u noćnim klubovima (2002.): U samo nekoliko mjeseci, Terry je prvo bio optužen za napad na izbacivača u noćnom klubu (optužbe su kasnije odbačene), a nedugo zatim snimljen je kako u drugom klubu urinira u čašu za pivo.

Ilegalne ture i financijske malverzacije: Godine 2009. otkriveno je da je Terry navodno primio oko 12.000 € u gotovini kako bi organizirao tajnu, neslužbenu turu po Chelseajevom trening kampu za novinare na tajnom zadatku.

Bahato ponašanje: Od parkiranja svog skupocjenog Bentleyja na mjesto za invalide do sramotne proslave osvajanja Lige prvaka 2012. godine – kada se, iako je bio suspendiran za finale, pojavio u punoj opremi kako bi podigao trofej – Terry je često pokazivao nevjerojatnu aroganciju. Vrhunac je bio njegov oproštaj od Chelseaja 2017., kada je sam dogovorio s protivničkim menadžerom da se utakmica zaustavi u 26. minuti (njegov broj dresa) kako bi mu suigrači i protivnici priredili počasnu gardu, potez koji su mnogi osudili kao narušavanje integriteta natjecanja.

Ostavština podijeljena između slave i srama

Za mnoge navijače na Stamford Bridgeu, John Terry će zauvijek ostati heroj, neustrašivi kapetan koji je ostavljao srce na terenu. Njegove nogometne kvalitete, vodstvo i strast su neosporni. Međutim, izvan terena, njegova je priča upozorenje o tome kako slava i moć mogu korumpirati. Skandali koji su ga pratili nisu samo fusnote u njegovoj biografiji; oni su ključni dio njegove ostavštine, trajno ga obilježivši kao čovjeka čiji su moralni kompasi često bili jednako pogrešni kao i njegovi startovi na protivničke napadače. Na kraju, priča o Johnu Terryju nije samo priča o nogometu, već i o izdaji, aroganciji i palom heroju čiji će grijesi zauvijek bacati sjenu na njegove trofeje.