
Veterinar Franko (30) slijedi djedov put: 'Ima dana kada se pregaze kilometri bez uspjeha'

Franko Makovac otkrio nam je kako je iz ljubavi prema prirodi razvio strast prema tartufima, kako je strpljivo dresirao svoje pse te kako zajedno pronalaze ove vrijedne plodove
U istarskim šumama, gdje zemlja skriva jedne od najcjenjenijih gljiva na svijetu – tartufe, svoju je ljubav prema prirodi i tartufarenju pronašao 30-godišnji Franko Makovac iz Istre.
Veterinar Franko trenutačno radi kao tehnolog u prehrambenoj industriji, no svaki slobodan trenutak koristi za svoj hobi – tartufarenje, kojim se počeo baviti odmah po završetku fakulteta.
Istrijan nam je ispričao kako se rodila ljubav prema tartufima, kako je obučio svoje pse za traženje gljiva te kako ih pronalazi u šumi.
Djed prenio ljubav prema posebnim gljivama
"Pokojni djed bio je vrhunski tartufar, od malih nogu slušam priče o njemu, njegovim psima i njihovim avanturama. Kako sam i sam 'šumski tip', veliki dio svog slobodnog vremena provodim u prirodi, lutajući šumama u kojima je on provodio toliko vremena tražeći tartufe. Falio mi je samo pas da bi uz puno truda i malo sreće moja lutanja postala produktivna", započinje Makovac.
Veterinar kaže da psi traže tartufe ne zato što su naučeni ili istrenirani, nego jer imaju i želju razveseliti svoga vlasnika pronalaskom blaga.
"Odnos između vlasnika i psa je krucijalan u ovakvim aktivnostima, a ja sam smatrao da će on biti najčvršći ako uzmem štene i sam ga probam naučiti. Sada imam pet pasa i očekujem šestog. Obučio sam pse pasmine Lagotto Romagnolo, oštrodlakog jazavčara i mješanca. Neki uče sporije neki brže, neki najbolje reagiraju na nagrađivanje hranom, neki igračkama dok drugi pak vole samo pohvalu i maženje. Kao i ljudi, svaki pas ima svoju osobnost. Moj najvažniji zadatak je upoznati svoje štene, a nakon toga je sve lako. Iskustvo je pokazalo da se ne treba opterećivati trajanjem obuke, nekada psi za koje su vam trebale godine da ih istrenirati budu najbolji tartufari", objašnjava Makovac.
Otkrio nam je i ono što mnoge zanima – pronalaze li psi tartufe baš svaki put ili postoje dani kada se iz šume vrate praznih ruku.
"Mnogo je faktora koji utječu na to hoćete li pronaći tartuf ili nećete. Apsolutno ima dana kada tek dođete na poziciju i čim pustite pse iz auta već imate osjećaj da nećete ništa 'uloviti'. Po hodu psa, načinu njuškanja i njihovoj volji vidite kolika je vjerojatnost za pronalazak. Tartufi su dio prirode, a svi znamo koliko je priroda nepredvidiva. Bezbroj faktora utječe na sam rast tartufa, trenutak u kojem će taj tartuf sazrijeti i pustiti miris da bi ga tek onda pas uspio nanjušiti, točno locirati i na kraju toga iskopati. Ima dana kada se sve poklopi i to urodi plodom, a ima dana kada se pregaze kilometri bez ijedne rupe, sve je to lov i ima svoje čari. Da nema loših dana, ne bi cijenili one dobre", napominje veterinar.
Velika potražnja za tartufima
Makovac kaže da tartufe traži u Istri. "Primarno se bavim lovom na bijele tartufe čija je sezona od rujna do siječnja, dok na stale vrste idem samo povremeno za osobnu satisfakciju. Na području Istre nalazimo crni ljetni tartuf (Tuber uncinatum), crni jesenski tartuf (Tuber aestivum), crni zimski tartuf (Tuber melanosporum), muškatni crni zimski tartuf (Tuber brumale), martovski tartuf (Tuber borchii) i plemeniti bijeli tartuf (Tuber magnatum Pico). Tartufi su gomoljastog, okruglastog, nepravilnog oblika, rastu ispod zemlje u simbiozi s korijenjem drveća što nazivamo mikorizom. Boja ovisi o vrsti tartufa, na presjeku su prošarane grade, specifično opojnog mirisa. Tartufi se razlikuju po mirisu ovisno o stablima ispod kojih rastu i sastavu tla", navodi.
"Cjenovno tartufi variraju ne samo iz godine u godinu, nego iz dana u dan. Cijena tartufa ovisi o količini koja se pronalazi, tako da je moguće da cijene ne prate inflaciju, već padaju, odnosno što ima više tartufa cijena je manja i obrnuto. Potražnja za tartufima je velika, tako da se niti jedan tartufar ne treba bojati za plasman svog pronalaska. Ova intenzivna gljiva meta je gurmana i sladokusaca od kada se pamti, a složenost pronalaska odrazila se na cijenu", ističe veterinar.
"Tartufi spadaju u rod gljiva te kod nekih ljudi mogu izazvati probavne smetnje, ali za ljude kod kojih to nije slučaj mogu se konzumirati svakodnevno. Što se tiče pripreme tartufa, kako bi naglasili njegovu aromu nabolje je pripremati jednostavna jela, poput tjestenine ili omleta/fritaja. Najčešće se ribaju na sitne mrvice ili tanke ploške jer je tako najukusniji za konzumaciju. Danas postoje mnogobrojni proizvodi obogaćeni aromom ili na bazi tartufa, kao što su tartufate, ulja i maslac s tartufima, sirevi i soli pa čak i čokolode te još mnogi drugi. Meni osobno najdraže jelo su istarski pljukanci s tartufima, neovisno bijelim ili crnima", zaključuje tartufar Makovac.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Tartufari na mukama zbog stranih radnika: Devastiraju šume, a gljive švercaju





















