Dugo se godina vjerovalo kako je uzrok isključenosti pojedinaca iz društvenih interakcija zapravo u nedostatku socijalnih vještina. Vjerovalo se i da, samim time što su deprivirani društva drugoga, drogog čovjeka, osobe, te ionako siromašne društvene vještine, usamljeničke duše polako gube te se one u potpunosti raspadaju.

Međutim, znanost danas shvaća kako to nije srž problema. Profesorica Megan Knowles sa Sveučilišta Franklin i Marshall u Pennsylvaniji, testirala je 86 studenata tako da im je pokazivala lica ljudi na računalu i bilježila njihove reakcije. Jedni su imali razvijenije, drugi manje razvijene socijalne vještine pa je iz tih rezultata izvukla zaključke. Trema je -jedini problem.

Iz aspekta dobronamjernog čovjeka, iz svakog se sramežljivka može izvući vesela i vedra, druželjubiva osoba. Valja se samo potruditi. Nije točno, potvrđuje ovakav moralan stav sada i znanost, da usamljeni ljudi nemaju dovoljno razvijene društvene sposobnosti.

Dapače. Upravo suprotno. U mnogome su i komunikativniji i humorističniji od onih najglasnijih među nama. Problem je, naime, u običnoj tremi. Jednostavo, kada trebaju nastupiti, pred reflektorima društva u kojemu živimo, takve se osobe – ukoče.