Njemačka marka izazvala jedinstveni psihički poremećaj: Između 1919. i 1923. Njemačka se suočila s najgorom hiperinflacijom u povijesti. Njena valuta, papirna marka, izgubila je toliko na vrijednosti da su radnici požurili na tržnice kako bi kupili stvari koje su im trebale odmah nakon što su primili plaću. Sama se vlada nije ni potrudila dodati mjere protiv krivotvorenja svojim novim novčanicama visoke vrijednosti jer je cijena krivotvorenja premašila njihovu nominalnu vrijednost, odnosno trošak tiska i papir bili su veći od vrijednosti koju je novčanica predstavljala. Na vrhuncu inflacije Nijemci su imali posla s toliko nula da su počeli patiti od jedinstvenog psihičkog poremećaja. Sanjali su o nulama i računali sve, uključujući svoje godine i djecu, u nule. Bilo je normalno da netko kaže da ima tri milijuna djece ili da je star 40 milijardi godina. Hiperinflacija je bila rezultat njemačkog tiskanja novca za financiranje Prvog svjetskog rata i posljedičnih reparacija koje je morala platiti saveznicima nakon što je izgubila rat. Vlada je odgovorila tiskanjem više novca sve dok inflacija nije postala hiperinflacija. Do studenog 1923. jedan je američki dolar vrijedio 4,2 bilijuna papirnatih maraka. Hiperinflacija je završila nakon što je nova vlada dogovorila sporazum o otplati sa saveznicima. Vlada je također uvela Rentermark kako bi zamijenila već beskorisnu Papiermark.