Kirnja zlatica - najmanja vrsta kirnja

U Jadranu nalazimo sljedeće vrste kirnja; kirnja (Epinephelus marginatus), kirnja zubuša (Epinephelus caninus), kirnja zlatica (Epinephelus costae), kirnja glavulja.

Kirnja zlatica o kojoj ovdje govorimo naraste do 2 m duljine, tamnosmeđe je boje.  Živi na dubljem hridinastu i pjeskovitu dnu, pliva do dubina od 500 m, a ponekad zna zaći i mnogo dublje, sve do 800 m. Najčešće se nalazi u blizini kamenih gromada gdje kirnja zlatica može naći zaklon.

Kirnja zlatica je rasprostranjena na istočnim obalama Atlantika i po cijelom Mediteranu te Sredozemlju. 

Kirnja zlatica kod nas se naziva i dugulja ili galinjača. Ova kirnja je najmanja od svih jadranskih vrsta kirnja, naraste tek nešto više od 15 kg i do 140 cm duljine. 

Na sjevernom dijelu Jadrana je rijetka, ali je zato češće nalazimo na južnom dijelu.  Leđa joj krase naizmjenično tamnije i svjetlije pruge. Te pruge su izraženije kod mladih kirnja i kod spolno zrelih ženki. 

Mužjaci se razlikuju po nepravilnoj žućkasto-zelenoj mrlji na leđima. 

Ženke kirnje zlatice dostižu spolnu zrelost pri veličini od oko 30 cm, a zanimljivo je da starenjem i rastom, pri veličini od 60 cm jedinke mijenjaju spol i postaju mužjaci.  Kao i ostale vučice, ova vrsta ribe je grabežljivac i jede sve što može uloviti, a najčešće su to desetonožni rakovi, hobotnice i ribe. 

Kirnju zlaticu se teško može sresti u akvarijima jer ju je teško uloviti. U toplijem dijelu godine kada se druge ribe udaljavaju se od kopna, kirnja mu se zbog mrijesta, upravo tada približava i zato biva omiljena meta i cijenjeni trofej podvodnih ribolovaca.

Za kirnju zlaticu kao i za sve ostale kirnje tijekom ljeta vrijedi lovostaj do kraja kolovoza. Najčešće se lovi udicom, koju halapljivo proguta ili podvodnom puškom na čeku.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!