Zaposlenica pronalazi izlaz: "Kad je na jesen počela školska godina, trebala sam svoju kćer prvi dan odvesti u obilazak škole. Zamolila sam šeficu ako mogu ići na ručak popodne, kako bih mogla pomoći svojoj kćeri. Iako su to odobrili, kada je došlo vrijeme za moj ručak, inzistirali su na tome da radim do ručka jer je na poslu bio udaran tempo. Do tada je muž pronašao posao s osiguranjem i, još bolje. Ponuđeno mi je više satova podučavanja, ali još uvijek ne i puno radno vrijeme. Bilo mi je dosta."