“Odlazim zauvijek": Sljedećeg dana sam praktički dotrčala u banku. Čekala sam do 10 ujutro, a onda sam rekla Mel da moram razgovarati s njom. Odgovorila mi je da je jako zauzeta i da će to morati pričekati dok ne zatvorimo. "Oh, tada neću biti ovdje", rekla sam. Izgledala je kao da sam ju udarila ciglom u glavu. "Što?" Nasmiješila sam se: "Sjećaš li se da sam jučer trebala odvesti svoju kćer u njezinu novu školu? Ne bi mi to dopustila, tako da radim danas poslijepodne." Nije to uopće shvatila. Rekla mi je: "Ne možeš samo uzeti sat vremena kada...", morala sam ju prekinuti: "Ne uzimam slobodan sat. Odlazim. Zauvijek. U podne. Stalno si me podsjećala da radim "po volji". Hvala na tim podsjetnicima. Za dva sata odlazim zauvijek."