KRAJ JEDNE ERE? /

Hoće li se zlokobna Vrata pakla zatvoriti? Požar u divovskom krateru nakon 50 godina konačno slabi

Vrata pakla, kako se čini, polako se bliže svome kraju, ustupajući mjesto ekološkoj svijesti i racionalnom korištenju prirodnih resursa

VOYO logo
VOYO logo

Darvaza, TurkmenistanVrata pakla, zlokobni plinski krater Darvaza usred prostrane pustinje Karakum u Turkmenistanu, gori neprekidno još od nesretnog sovjetskog bušenja 1971. godine. Geolozi su tada zapalili metan koji je curio, nadajući se da će izgorjeti za nekoliko tjedana. Vatra, međutim, plamti i danas, više od pola stoljeća kasnije. No, čini se da bi ovoj vatrenoj eri mogao doći kraj. Turkmenski stručnjaci nedavno su objavili da su značajno smanjili intenzitet plamena, a predsjednik te zemlje naredio je konačno zatvaranje ovog mjesta zbog ekoloških razloga i gubitka vrijednog resursa.

Plamena jama rođena iz nesreće

Priča o Vratima pakla, poznatim i po lokalnom nazivu "Garagum Yalkymy" (Pustinjski plamen), započela je 1971. godine. Tijekom sovjetske potrage za prirodnim plinom, slučajno je probijen golemi podzemni džep metana. Tlo pod platformom urušilo se, gutajući opremu i stvarajući krater promjera otprilike 70 metara i dubine oko 30 metara. Suočeni s nekontroliranim istjecanjem metana i drugih štetnih plinova, sovjetski znanstvenici donijeli su, kako se pokazalo, sudbonosnu odluku – zapalili su plin. Vjerovali su da će vatra brzo potrošiti sav metan i ugasiti se. Dogodilo se suprotno; krater je nastavio gorjeti, napajan, kako se čini, gotovo neiscrpnim zalihama plina iz bazena Amu-Darja, jednog od najbogatijih područja naftom i plinom u regiji. Ostaci opreme za bušenje navodno se i danas nalaze negdje unutar užarene jame.

Od industrijske katastrofe do svjetske atrakcije

Unatoč opasnoj prirodi i pomalo zlokobnom nadimku koji su mu nadjenuli stranci, krater Darvaza postao je jedna od glavnih turkmenistanskih turističkih atrakcija, privlačeći oko 10.000 posjetitelja godišnje. Njegov vatreni sjaj, vidljiv s kilometarske udaljenosti, posebno je dramatičan noću pod zvjezdanim pustinjskim nebom. S vremenom su oko kratera niknuli i kampovi koji nude noćenje i obroke znatiželjnicima.

Ipak, oko samog nastanka i paljenja kratera i dalje postoje brojne nejasnoće i kontroverze. Dok najraširenija priča govori o 1971. godini, kanadski istraživač George Kourounis, jedina osoba koja se spustila na dno kratera 2013. godine u sklopu znanstvene ekspedicije koju je financirao National Geographic, spominje teorije prema kojima je krater nastao još 1960-ih, a zapaljen tek 1980-ih. Načini paljenja također variraju od priča o bačenoj šibici do upotrebe granate.

Ekološki alarm i odlučnost Turkmenistana

Godinama je tinjala zabrinutost zbog ekološkog utjecaja Vrata pakla. Kontinuirano sagorijevanje ogromnih količina metana, snažnog stakleničkog plina, pridonosi klimatskim promjenama. Turkmenistan, koji prema nekim procjenama Međunarodne agencije za energiju spada među najveće svjetske emitere metana zbog curenja plina (tvrdnja koju vlasti osporavaju), našao se pod pritiskom da riješi ovaj problem.

Predsjednik Turkmenistana, Serdar Berdimuhamedov, još je 2022. godine naredio stručnjacima da pronađu način kako ugasiti vatru, navodeći kao razloge negativan utjecaj na okoliš, zdravlje ljudi koji žive u blizini te gubitak vrijednih prirodnih resursa. Raniji pokušaji gašenja nisu urodili plodom.

Svjetlo na kraju tunela? Napredak u smanjenju vatre

Najnovije vijesti, predstavljene na Međunarodnoj znanstveno-praktičnoj konferenciji "Ekološki aspekti implementacije inovativnih tehnologija u razvoju nalazišta ugljikovodika" (TESC 2025) u Ašgabatu, ulijevaju nadu. Irina Lurjeva, voditeljica laboratorija Znanstveno-istraživačkog instituta za prirodni plin državnog koncerna "Turkmengaz", izvijestila je o značajnom napretku. Intenzitet plamena u krateru Darvaza smanjen je više od tri puta.

Turkmenistan je, pridruživši se Globalnoj obvezi smanjenja emisija metana, postavio ambiciozan cilj smanjenja emisija za najmanje 30% do 2030. u usporedbi s razinama iz 2020. godine. U suradnji s Programom Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), od ožujka 2024. koristi se digitalna platforma MARS za praćenje izvora emisija u stvarnom vremenu.

Stručnjaci Instituta za prirodni plin razvili su i uspješno provode program rada na polju Čaljulba, kojem pripada i krater. Puštene su u rad ranije konzervirane bušotine, a u blizini kratera izbušene su nove visokoprotočne bušotine koje su značajno povećale crpljenje plina. Od prosinca 2024. dvije takve bušotine su u funkciji, a mjesečna stopa vađenja plina višestruko je porasla. To je dovelo do smanjenja opskrbe kratera plinom. Ako je 2013. sjaj iz kratera bio vidljiv kilometrima daleko, sada se njegovo gorenje može vidjeti samo iz neposredne blizine, što potvrđuju i neovisni satelitski podaci tvrtke Capterio.

Neizvjesna sudbina Vrata pakla

Iako je napredak očit i turkmenske vlasti pokazuju odlučnost, potpuno gašenje Vrata pakla i dalje predstavlja tehnički izazov. Postavlja se pitanje kako zatvoriti krater a da plin jednostavno ne pronađe drugi put za izlazak na površinu. Lokalno stanovništvo, čiji prihodi dijelom ovise o turizmu vezanom uz krater, sa zabrinutošću prati razvoj događaja.

Hoće li Turkmenistan zaista uspjeti ugasiti ovaj jedinstveni, iako slučajno stvoreni, fenomen koji je desetljećima privlačio pažnju svijeta, ostaje vidjeti. Jedno je sigurno: era nesputanog gorenja Vrata pakla, kako se čini, polako se bliži svome kraju, ustupajući mjesto ekološkoj svijesti i racionalnom korištenju prirodnih resursa, piše Dawn.

U galeriji pogledajte prizore koji privlače pažnju svjeta dugi niz godina. 

POGLEDAJTE VIDEO: Otkupna cijena pšenice kao prije 30 godina, a troškovi divljaju: Ratari očajni, traže spas od države!

VOYO logo
Pročitaj i ovo
VOYO logo
VOYO logo
Regionalni portali