Veliki intervju Bože Vreće: 'Najveći mrzitelji su ljudi koji su nesretni, bez ljubavi...'

Božo Vrećo, talentirani bosanskohercegovački umjetnik, istaknuo se kao jedan od najznačajnijih izvođača sevdaha, tradicionalne bosanske glazbe. Njegov izniman glas, koji bez napora prelazi iz muških u ženske registre, donio mu je jedinstveno mjesto na glazbenoj sceni, a njegova karijera traje više od desetljeća. Božo nije samo interpretator, već i inovator sevdaha, koji u svoje izvedbe unosi elemente suvremene glazbe te tako osvježava sevdalinku i približava je novim generacijama.

Sada je samo za Net.hr, odlučio otvoriti dušu i otkriti detalje iz svog života i karijere koje je do sada rijetko dijelio s javnošću. U emotivnom razgovoru, Božo je govorio o izazovima s kojima se suočavao na putu do uspjeha, o svojem kreativnom procesu te o osobnim trenucima koji su oblikovali njegov umjetnički put.

Za početak - kako ste?

Odlično sam, uvijek zahvalan Bogu na svemu, i od toga polazi sva moja snaga, volja i motivacija, a samim time i mogućnosti. Kakve su vam misli, takav vam je život.

U javnosti ste najpoznatiji po sevdalinkama, specifičnom žanru bogatom emocijama. Koji Vam je bio najemotivniji trenutak u životu?

Puno ih je i svaki je vezan za ljubav koja se kali u nama, koja podsjeća i predosjeća, koja titra i ne gasi se. Ona je vječiti plam u nama i kao takva prisutnost Božje promisli.

Što smatrate svojim najvećim uspjehom?

Biti dobro biće, biti dobar čovjek. To je postulat od kojeg sve počinje i kojem se sve vraća, alfa i omega smisla života.

Prilagođavate li pjesme modernom zvuku ili radije zadržavate tradicionalni oblik?

Osluškujem sebe i svoj unutarnji instinkt, osjećaj za kreativni intenzitet i pulsaciju istoga. Živimo u svijetu zvukova, a mi sami smo zvuk. Za mene ne postoje glazbeni žanrovi, pa tako i glazba ima beskonačnu širinu, mogućnosti, preplitanja i intenziviranja. Ona sama je univerzum u nama i oko nas, i može se izraziti na bezbroj različitih načina. Shodno tome, stvaram glazbu, ili točnije, glazba stvara i oblikuje mene s primjesama modernog, avangardnog, futurističkog, ali i prošlosti, tradicije, sakralnog, mističnog i meditativnog.

Kako gledate na današnju glazbu i mlade izvođače koji brzo dolaze do slave, a ne zahvaljujući dobrim vokalnim sposobnostima?

Pjesma se mora proživjeti, otugovati, oprostiti, vokalno i emotivno prenijeti. Pjesma je tek tada lijek i pjesma je tek tada prava pjesma. Sve ostalo je neka druga krajnost besmisla, o kojoj ne bih govorio.

Sevdalinka je često vezana uz tugu i čežnju. Kako se nosite s tako snažnim emocijama dok pjevate?

Te emocije nose me kao što jaka planinska rijeka nosi popadalo lišće. Svaki kamen na tom toku bruse i definiraju taj vali, sve do istinite punine i blistavosti. Metaforički, te emocije su moje postojanje i moja duša koja poje. Samo ona može podnijeti i iznijeti bol, tugu i žal na tako stihovan i proživljen način. Ta duša koja pjeva je božansko u nama.

Surađivali ste s mnogim glazbenicima iz različitih žanrova. Postoji li netko s kim još niste, a voljeli biste?

Sve što je suđeno, bit će. Važno mi je surađivati s dobrim ljudima, i da odsustvo ega bude na pijedestalu vrijednosti čovjeka. Tek tada se latimo glazbe i stvaranja. Sljedeće godine surađivat ću s inozemnim glazbenicima i bit će to nesvakidašnje putovanje kroz svjetove i ritmove.

Kako izgleda proces nastanka nove pjesme? Dolazi li inspiracija iz svakodnevnog života ili imate posebne rituale za kreativnost?

Inspiracija dolazi nenajavljeno, i ako ne zapišem ili ne snimim formu, odletjet će i više je se neću moći prisjetiti. To je šapat anđela koji nas vodi i ukazuje na vrijedno i važno, na iscjeljenje i pomirenje sa sobom. Uvijek zapisujem, na putovanjima ili kod kuće, bilježnica je uvijek tu i arhiviram sve kako bih nastavio proces stvaranja pjesme, u kojoj sam i sjeme i plod i korijen.

Jeste li primijetili razliku u predrasudama na različitim mjestima gdje nastupate? Postoji li razlika između Balkana i inozemstva?

Mislim da ljudi koji znaju tko su i imaju ciljeve ne mrze i nemaju stereotipe. Najveći mrzitelji su ljudi koji su nesretni, bez ljubavi, najprije u svom domu, a zatim i kroz neempatiju koja se razvija u mržnju i agresiju. Molim se za svoje neprijatelje jer je to jedini način da bar jedan od njih postane bolji i ne živi u tami.

Kako reagirate na kritike ili nerazumijevanje Vašeg rada?

Kritike ljudi koji znaju uputiti i pohvalu i kritiku svakako uvažavam, jer uvijek možemo biti bolji. Na gluposti i obijest ne odgovaram – taj neodgovor je suština.

Vjerujete li da se stavovi prema tradicionalnoj glazbi i kulturnim različitostima mijenjaju nabolje, ili još uvijek postoje velike prepreke?

Mijenjaju se nabolje, i želim biti optimističan po tom pitanju. Svijet je užurban, i svatko daje najbolje od sebe. Svakim danom sve više zidova pada i krčimo si put oslobođenja.

Na društvenim mrežama često pričate o ljubavi prema majci. Kako Vam ona daje snagu u teškim trenucima?

Daje mi snagu time što jest i što me naučila cijeniti sebe i nikad ne posustati. To je ljubav kojoj se vraćam i iz koje poput žar-ptice ponovno uzletim i mogu sve.

Kako uspijevate održati ravnotežu između profesionalnog i privatnog života, s obzirom na javni karakter Vaše karijere?

Balansiram, i razmišljam što je važno podijeliti, a što zadržati za sebe. Potrebno je puno toga podijeliti, ali i sačuvati intimu i tajanstvenost našeg mikrosvijeta, koji je samo za nas i naše najbliže.

Vaša majka ima posebno mjesto u Vašem životu. Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili od nje, a koja Vam pomaže u karijeri i životu?

Voljeti, praštati i pomagati drugima.

Jeste li ikad dvojili oko toga koliko trebate otkriti iz privatnog života, kao primjerice, o zdrastvenoj situaciji vaše majke?

Ta priča o njenoj borbi i iscjeljenju bila je važna jer je pokazivala božansku ljubav, neiscrpnu volju za životom i čudo koje samo Bog može dati.

Kako čuvate svoju privatnost unatoč velikom interesu javnosti za Vaš ljubavni život?

Tako što o tome ne govorim.

Često za Vas komentiraju da ste modna ikona – čega najviše ima u Vašem ormaru?

Svaki komad odjeće u mom ormaru slaže se s onim prethodnim i sljedećim. To je mudrost odijevanja – kada stvarate garderobu koja će biti nosiva dugi niz godina i spojiva bez slijepog praćenja trendova.

Koliko vam treba vremena da se našminkate kada se spremate za kavu, a koliko kada se spremate za spektakularni koncert?

Za oboje jako kratko. Čak i kad su moji prijatelji vizažisti tu, svi znaju da kod mene brzina umijeća igra ključnu ulogu.

Kada niste na sceni, gdje pronalazite mir?

U prirodi. Obožavam ptice, i što je planina viša i otok udaljeniji, to bolje.

Kada dolazite u Hrvatsku?

Koncert u Lisinskom imam 4. prosinca i jako se radujem povratku u Zagreb.

Kakva su Vam iskustva s hrvatskom publikom i kulturnom scenom?

Sevdah oživi u nama poput katarze, svi postajemo jedno. Taj sevdah postaje udah i izdah svih nas, i suza po kojoj se prepoznajemo.

POGLEDAJTE VIDEO: Sjene prošlosti gledajte na RTL-u