U vremenu kada brakovi sve češće pucaju, a emocije ustupaju mjesto interesima, Hana Hadžiavdagić Tabaković (40) i njezin suprug Tarik Tabaković dokaz su da iskrena ljubav i međusobno povjerenje još postoje. Povodom 14. godišnjice braka, influencerica i bivša voditeljica za Net.hr je otvoreno progovorila o ljepoti zajedničkog života, ali i o teškim trenucima i borbi koju svaki dugotrajan odnos podrazumijeva.

Bez idealiziranja, Hana iskreno govori kako njihova sreća nije došla preko noći – zaljubili su se u vrijeme kada nisu imali ništa osim snova. Kroz godine su zajedno gradili sve što danas imaju, korak po korak, s puno truda, odricanja i vjere u ono što stvaraju. I unatoč svemu što su prošli, pažnja nije nestala – Tarik joj i danas piše pjesme i ne propušta trenutak da joj otvori vrata automobila, kao na samom početku.

Nedavno ste obilježili 14. godišnjicu braka. Kako je izgledala proslava?

Proslava je izgledala kao iz bajke zahvaljujući Mariji Kalčec Prester i Josipu Barišiću, organizatorima koji se brinu o svim mojim proslavama, rođendanima i ostalim događanjima. Ovaj su put zaista nadmašili sami sebe. Mislim da je cijela proslava izgledala kao jedno predivno vjenčanje. Napravili smo nešto potpuno drugačije – stolovi su bili drukčije raspoređeni, a torta je bila potpuno neočekivana, odnosno u skladu s ovogodišnjim trendovima. Osim svega toga, predivno smo se proveli u društvu najbližih prijatelja. Bilo nas je 18, a proveli smo tri dana u prekrasnoj vili Gala blizu Sinja, koju sam bukirala još prije nekoliko mjeseci. Trudimo se redovito družiti s našim najbližima i želimo da ovakve proslave postanu svojevrsna tradicija. Već nekoliko godina zaredom nastojimo okupiti ljude oko sebe i podijeliti najljepše trenutke s onima koji su nam najdraži i najvažniji. 

U vremenu kada su razvodi sve češći, a brakovi iz interesa nisu rijetkost, kako vi njegujete svoju ljubav i što smatrate ključem uspjeha vašeg dugogodišnjeg braka?

Uvijek imam običaj reći: što je svadba veća, pompoznija i skuplja, brak je lošiji i kraći. To govorim iz iskustva ljudi oko sebe – onih čijim sam svadbama prisustvovala, s kojima sam se družila, ali i nekih koje poznajem tek površno, a ipak znam razloge njihovih vjenčanja i kasnijih razvoda. Tako da, dobro ste to rekli, brakovi iz interesa nisu rijetkost. Danas je ljubav zaista ono što je rijetkost. Nas, Tarika i mene, isključivo veže ljubav. Nažalost, nismo se ostvarili kao roditelji. Prošli smo kroz proces potpomognute oplodnje, ali nije uspjelo. Vidjet ćemo što nosi budućnost. No upravo zato i kažem - veže nas samo ljubav. Ne veže nas dijete, ne vežu nas financije, ne veže nas nikakav interes, ništa osim ljubavi. A to je danas zaista rijetkost. I to je, prema mom mišljenju, ključ uspjeha - da se ljudi iskreno vole.

Upoznali ste se u razdoblju kada ste oboje tek započinjali svoje karijere – Tarik je bio student, a Vi mlada novinarka. Možete li se prisjetiti tih ranih dana i podijeliti s nama kako je sve počelo?

Da, to sam već nekoliko puta spominjala, a i uvijek kada upoznam nove ljude volim to naglasiti. Upravo zato što smo sve što danas imamo stekli zajedničkim radom i trudom. Nije bilo lako – bilo je jako teško. Bilo je uspona i padova, bilo je ljudi koji su nam podmetali noge, čak i onih najbližih. Moram priznati da je bilo jako puno razočaranja. A to čovjeku, barem meni, najteže pada – kada te najbliži 'ugrizu za srce'. Sve drugo čovjek može preživjeti. Bili smo mladi, bili smo zaljubljeni, puni elana, nadanja i snova – i zapravo smo takvi i danas. Osim što više nismo tako mladi, ali unatoč svemu i dalje imamo snove i nadanja.

Uvijek kažem da mi je jedina želja – kad god netko pita, kad god pušem svjećice ili zaželim nešto – da nas dragi Bog i sudbina, nazovite to kako god želite, podare zdravljem. Zdravlje mene i mojih najbližih. Jer kad smo zdravi, sve možemo. I ono što mi je danas najvažnije – ostarjeti s nekim koga voliš. Kada vidim dvoje starijih ljudi na ulici kako se drže za ruke ili kako djed nosi cvijeće – ispuni me neka toplina i radost. I pomislim: 'Bože dragi, nadam se da ćemo to jednog dana biti Tarik i ja. 

Brojni parovi danas nailaze na izazove koje donosi moderan život – kako vi uspijevate održati bliskost i sklad nakon toliko godina braka? Kako odoljeti izazovima?

Moram priznati - odlično pitanje. Danas je zaista mnogo izazova, pogotovo kada je jedan od partnera javna osoba, a ja to jesam već 25 godina. Uvijek kažem da je povjerenje ono najvažnije. Kada čovjek jednom izgubi povjerenje ili kada se ono naruši, jako ga je teško vratiti. Mi smo nekako jako otvoreni jedno prema drugome – vjerujemo si i pričamo apsolutno sve, i ono što se događa na poslu i među prijateljima. Naravno, postoje stvari koje podijelim samo s najbližim prijateljicama, takve stvari ne pričam suprugu. 

Kad dvoje ljudi utihne, kad čak više ni svađe nema, to je znak da im više nije stalo. Dok god se dvoje ljudi i svađa i podiže ton, bez obzira na sve, to znači da emocije još postoje. I na kraju se uvijek dogodi taj ‘pomirbeni seks’, kako ga volimo nazvati. Ali kad čovjek utihne i, kako moja mama kaže, kad partneri okrenu leđa jedno drugome u krevetu, to je najgore. To je trenutak kada zapravo dolazi kraj.

Poznato je da Vas Tarik često zna iznenaditi u trenucima kada se to najmanje očekuje – izvan rođendana i obljetnica. Koje njegovo iznenađenje pamtite kao najposebnije i zašto?

Moram priznati da ne mogu izdvojiti jedan poseban trenutak, jer svaki dan je na neki način poseban. Ne želim da ovo zvuči kao klišej. Na društvenim mrežama sve izgleda savršeno, a privatno smo svi drugačiji. I to je istina – nitko neće objavljivati kako se svađa, kako plače, kako izađe van samo da prošeta jer ne može podnijeti neku situaciju. To je normalno. To je život. To je brak. To je veza. To je ono što dvoje ljudi drži zajedno. Jer ako ti je stalo – onda se boriš za to. I ne, nije kod nas savršeno, naravno da nije. I kod nas ima uspona i padova. Zato i ne mogu izdvojiti neki 'najljepši trenutak', jer svaki trenutak koji provedemo zajedno – za mene je poseban.

Tarik je netko tko meni, i nakon 15 godina veze i 14 godina braka, i dalje otvara vrata automobila. Kupuje mi cvijeće kad se najmanje nadam, iako nisam ljubitelj cvijeća pa kupi samo jednu ružu. Poklanja mi sitnice. Kad se radi o većim, skupljim stvarima, uvijek se dogovaramo zajedno. Pitamo jedno drugo sviđa li se to onome drugome. I meni je to predivno. Jer zaista – prerasli smo fazu iznenađenja. Zajedno smo dugo, znamo što nam treba. Zašto trošiti novac na gluposti, kad možemo zajedno odlučiti o nečemu konkretnom.

Piše mi pjesme, kuha, vodi me stalno na izlete. Svaki vikend smo negdje. On puno radi, a naši su poslovi drugačiji - i zato se trudimo čekati petak, kad završi s poslom, da odemo negdje i ostanemo do nedjelje. Zato vikende rijetko provodimo u Zagrebu – vikendi su naši trenuci za punjenje baterija, za ljubav, za brak, za ponovno povezivanje. Iskreno, ono što se napiše na papiru ili na portalu nikad ne može prenijeti ono što čovjek zaista osjeća – kao što se to može čuti kroz moj glas dok vam ovo pričam. Ali mogu vam iz srca reći: ja sam jako, jako sretna i ispunjena žena. I svakoj ženi bih poželjela muža i partnera kao što je Tarik. 

POGLEDAJTE VIDEO: Hana Hadžiavdagić Tabaković isprobala najljepši ljetni make-up: Otkrila nam što se krije iza hashtaga #OpetNajljepša