'Bivši ne želi normalne odnose, želi mi nanijeti bol'

arti-201105270088006 Anđa Marić, hrvatsko-slovenska pjevačica mađarskih korijena, ponovo će zapjevati u Hrvatskoj, i to nakon punih 10 godina.

Dogodit će se to u sklopu Croatia Love Festivala 15. kolovoza u zadarskom klubu Barbarella’s, a nastupit će sa svojim world music bendom Kisha.

Njihov album A nyar (Ljeto) postao je hit najprije u Mađarskoj, potom u Sloveniji, a sličan rezultat ova osebujna glazbenica priželjkuje i na domaćem terenu.

33-godišnja pjevačica tim je povodom u intervjuu za Extru otkrila i zašto više ne bi surađivala s bratom Jerkom, kako je nakon razvoda pronašla sreću s fotografom Matjažom Baničem te kako zbog sina Gašpara s bivšim suprugom Primožem Dolničarom pokušava izgraditi dobar odnos.

'Odnos uvijek čine dvije osobe, a ja sa svoje strane nastojim biti korektna i odnositi se s poštovanjem. Kako druga strana ne želi normalne odnose, nego mi želi nanijeti bol sada već drugom tužbom za oduzimanje skrbništva, zaključite sami kakav je to odnos. Smatram da zaslužujem poštovanje i ne dopuštam nikome da narušava moje osobno ljudsko pravo, ali zajedništvo s bivšim suprugom više ne postoji. Odgoj djeteta i rad na sebi su najzahtjevniji procesi s kojima sam se u životu susrela. I najdugotrajniji', rekla je Anđa.

Pjevačica je nedavno proslavila prvu godišnjicu veze s fotografom Matjažem Baničem, o kojem kaže: 'Matjaž je moj prvi partner u duhovnom smislu. Najprije me privukao njegov intelekt, njegov rad i način razmišljanja, a kasnije sve ostalo.'

Na pitanje je li Gašpar upoznao polubrata, odgovorila je: 'Redovito odlazi ocu i naravno da viđa i polubrata. Ipak, to je njegova privatna priča, koju će, tek nakon što napuni 18, možda jednom poželjeti sam ispričati.'

Između ostalog, rekla je i da je odlučila ostati živjeti u Ljubljani zbog sina Gašpara, koji najesen kreće u treći razred, te da ne planira suradnju sa svojim bratom, glazbenikom Jerkom Marićem, jer su dva kreativca zajedno jednako eksplozija.

'Svatko bi htio po svom. Mi smo različiti i u mišljenju i načinu stvaranja, a najljepše je što jedan drugome možemo dati podršku i poštivati trud i rad drugoga. Mislim da bi mi čak bilo lakše da usko surađujem s njim na projektima, ali odlučila sam ići svojim putem, samostalno. Ipak, najvažnije u odnosu s braćom mi je biti im sestra. I da je svatko od nas zadovoljan i ponosan na svoj rad.'

arti-201105270088006 arti-201103110040006 arti-201105260495006