Recenzija albuma Pink album grupe Pink Studio

Pink Studio - Pink album (Menart, 2012.)

Tražiti pametne pop izvođače na domaćoj glazbenoj sceni uvijek je spoticati se u mnoštvo nesolidnih. Također, povratničkim Jinx albumima neizbježno je suočavanje s vječnim prislikama i pokušajima uspoređivanjima s vrhunskim retro pop komadima kakve Coco Mosquito isporučuje.

Mlada skupina Pink Studio debitantskim je albumom Soundtrack za lutku, zapravo hitom Jutro poslije skrenula pozornost publike koja se usudila i od pop glazbe zatražiti nešto više od banalnih rima i predvidljivih 'strofa refren strofa' rješenja.

U tom segmentu većinski autor Josip Pintarić vrlo je nadaren i potentan kadar koji povremeno pokazuje istančan osjećaj za stvaranje sjajnih pop partitura koje će svoje korijenje povlačiti iz nezavisnih osnova.

Povremeno se oslanjaju na zamjetan gitaristički back up (Oko mene), ponekad poniru u retro (James Dean), uglavnom se naslanjajući na melankolično nostalgičnu atmosferu (Kraj).

Još jedan adut Pink Studija je osebujan vokal Ivane Kardum te prerijetke naznake divnog back vokala Ane Bogdan.

Ne valjaju prečeste tekstualne nelogičnosti kojima lome ritmiku pjesama, osobito uočljivo u Zapalili smo raj. Kao danak neiskustvu su prisutne aranžerske brzopletosti i nesmotrenosti zbog kojih je cjelokupan rezultat opet polovičan, primjerice baladna, klavirom nošena Zadnja stvar u koju nepotrebno stavljaju rap dio čime od šarmantnog hita a la Jutro poslije postane još jedna u nizu zbrčkanih pjesama.

Na svaku odličnu ideju, istu pokvare sličnim nepotrebnim intervencijama. Tako sjajne ritmičke vožnje Pucam, Daj mi, Misli na nas izgube na mjestimičnom nostalgičnom šarmu.

Ono što im ide na ruku je vrijeme pred njima ako se održe kontra nestimulativne domaće glazbene scene. Neponavljanjem spomenutih grešaka i brušenjem potencijala još uvijek m ožemo računati s iznimno iskoristivim pop ansamblom.

Ocjena: 6/10