
Grmljavinski povratak Soundgardena

Šesnaest godina je prošlo otkad je utihnulo posljednje brujanje jednog od pažnje vrijednih branitelja rock and roll revivala koji je početkom Devedesetih zapljusnuo svijet iz Seatllea.
Tu su Chris Cornell kao frontmen, praćen izvanrednim gitaristom Kimom Thayilom, bubnjarem Mattom Cameronom i basistom Benom Shepardom prasnuli prvenstveno remek djelom "Badmotorfinger", albumom koji po skromnom sudu doljepotpisanog spada među desetak najboljih albuma rock glazbe svih vremena.
Kasnije se nadovezavši izvrsnim i komercijalno relevantnim
Poslije raspada dešava se groznih solo pokušaja, zatim spajanje s RATM instrumentalistima u Audioslave. Nakon odmora jednih od drugih ostalo je dovoljno razloga za okupljanje. Unatoč zamjetnom Cornellovom omekšavanju i sklonosti produkcijskim kompromisima sve u svrhu komercijalne prođe Soundgarden je zadržao kvalitete koje su ih znale činiti zanimljivima.
Pri ponovnom srazu s ljudima s kojima je potpisao najbolje autorske komadiće ostalo je dovoljno za grmljavinsku ritmiku ("Been Away Too Long") uz ustupanje mjesta riffčugama ("Non-State Actor"), ritmičkim implozijama ("By Crooked Steps"), poznatim dizanjima glasa u nebesa ("Eyelid`s Mouth"), stišavanja baladnih proporcija ("Bones Of Birds", "Black Saturday", "Halfway There"), no za podsjećanje na stari bend tu su Thayilove skladbe ("A Thousand Days Before", "Blood on the Valley Floor") i značajni Sheperdovi doprinosi ("Taree", "Attrition").
Premda nedostaje nezaboravnih melodija ili frenetičnih bombi kakvima su bile "Jesus Christ Pose", "Pretty Noose", "Blow The Outside World", "The Day I Tried To Live" i sličnih, povratak je više nego zadovoljavajuć. Jedan je od onih koji zaziva svjetsku koncertnu turneju u sklopu koje bi uz the best of katalog gostovanja ekipe mogla biti nezaboravnima. Zagreb calling. Ocjena: 8/10


















