Gledljiva fantastična pustolovina

Četiri nacije koje upravljaju zrakom, vodom, zemljom i vatrom živjele su u harmoniji dok ljudi iz nacije vatre nisu preuzeli dominaciju. Jedini koji može zaustaviti rat i vratiti ravnotežu među nacijama je mali Aang, reinkarnacija Avatara. Njemu će se pridružiti dvoje mladih pripadnika nacije vode, Katari i njen brat Sokki, dok princ nacije vatre, Zuko, želi uhvatiti Avatara kako bi vratio izgubljeni ugled i pravo na prijestolje...

Kada neki film stigne popraćen potpuno razornim kritikama, kao što je to bilo s filmom Posljednji Airbender očekivanja su niža, pa je i mogućnost razočaranja manja. No, riječ je o filmu koji doista nije toliko loš niti negledljiv kako bi se iz američkih odjeka dalo zaključiti. Možda je ključ u tome da su Americi većinom gledali slabu 3D verziju, nastalu naknadno iako film nije bio snimljen u 3D tehnologiji. Ovaj osvrt je pak zasnovan na 2D verziji (u nekim hrvatskim multipleksima dostupne su obe verzije).

Posljednji Airbender prvi je od tri nastavka igranofilmskog serijala zasnovanog na animiranom serijalu Avatar – Posljednji Airbender, nastao u režiji M. Nighta Shymalana (Šesto čulo, Misteriozni znakovi) čija karijera ide nizbrdo svakim novim filmom. No, za razliku od njegovih ranijih niskobudžetnih filmova koji su atraktivnost zasnivali na scenarističko-redateljskim doskočicama, ovaj put je Shymalan dobio vrlo skupi spektakl.

U usporedbi sa sličnim filmovima žanra fantastike, Posljednji Airbender svakako spada među slabije - prije nego na Gospodara prstenova, Harryja Pottera ili Kronike iz Narnije, podsjeća na filmove poput Zlatnog kompasa. Nakon svih tih ostvarenja, film ne djeluje pretjerano originalno, ali ipak uspijeva stvoriti svoj svijet pun spektakularnih lokacija.

Scenografija (osobito brodovi nacije vatre) i specijalni efekti su vrlo solidni, a posebnu pohvalu zaslužuje snimateljski rad i odabir lokacija na Grenlandu, Vijetnamu i Pensilvaniji. Za sve one koji su gledali ranije foršpane filma, iznenađenje će biti da najatraktivnijih scena koje su najavljene u foršpanu (poput scene velike flotne paljbe vatrenim kuglama) ipak nema. U montaži filma iznenađuje eliptičnost, pa dok se na nju ne naviknete često imate dojam da dio scena nedostaje.

Najslabiji element je scenarij, osobiti dijalozi, a i gluma je nerijetko na rubu trasha, kako kod mladih glumaca, tako i kod seniora. Časna iznimka je Dev Patel (Milijunaš s ulice) u ulozi princa Zuka. Ipak, ako jednom prihvatite Shymalanov redateljski stil u ovom filmu, mogli biste uživati u vizualno atraktivnoj i maštovitoj zabavi koju Posljednji Airbender ipak pruža.