Zagrepčani u samoizolaciji pohrlili na Kvarner, domaćini se ne bune: 'Samo nek' se pridržavaju propisa'

Bježeći od potresa i tražeći zaklon u svojim vikendicama na Kvarner je do danas u 17 sati došlo 1500 Zagrepčana. Od toga njih 40 inače je u samoizolaciji.

Svi su popisani na naplatnim kućicama na Grobniku i nitko nije vraćen u Zagreb, a ako se ne vrate kako im se preporuča čini se da će tamo morati ostati do daljnjega.

VEZANE VIJESTI

''Jako smo se uplašili potresa, to je čudo. Čudo je to, popucale su kuće, popucalo je sve. Tu hvala bogu imamo svoje i došli smo tu u svoje, ja sam tu domaćin, više od 30 godina i meni je tu dobro. Ali moji se privikavaju, doma su zatvoreni'', kaže Lokman Hjdarlar iz Zagreba.

Zagrepčani su dan ranije dolazili u kolonama. Domovi su im uništeni, oni prestrašeni, no proceduru moraju proći. Vlasti na Lošinju su zabrinute jer zdravstveni sustav otoka ne bi mogao podnijeti masovne dolaske pa traže da se Zagrepčane smjesti bliže kopnu, no primorsko-goranski župan Zlatko Komadina poziva na razumijevanje: ''Moramo biti solidarni, njih je pogodio potres. Ovo se odnosi samo na one kojima je nekretnina uništena, koji ne mogu stanovati u svom stanu u Zagrebu i moraju se izmjestiti. Moramo biti solidarni, ali zaraženi moraju biti odgovorni''. Komadina je Zagrebu, kaže, u ime Županije ponudio pomoć, a na Krku već pomažu. Nakon što policija na mostu provjeri imaju li dozvolu za prelazak otočani pružaju iskrebu dobrodošlicu pa tako Josip Mrakovčić iz Krka kaže: ''Ljudi su u nevolji i tko ima da li rod, da li vikendice, nemam ništa protiv. Suosjećam. Normalno je to. Uz koronu, još potres, normalno. Tko se može snaći na taj način, zašto ne''. ''Pa ja sam ovdje praktički domaćin. Mi smo ovdje svake godine, tako da ja nisam ništa loše osjetio'', kaže Borna iz Zagreba, a Igor Hrast iz Krka kaže: ''Nama je to ok. Ljudi bi u principu trebali koristiti svoje nekretnine i vlasništvo koje imaju. Što se tiče nas kao građana, mi to gledamo u redu, samo neka se pridržavaju propisa''. Nakon zagrebačke strahote, Lokman je s obitelji na Krku pronašao mir: ''Mi smo najviše došli, imam unuku i snaha to jako slabo podnosi, a nismo imali nikakve tablete da bih joj dao, ne može ona to podnijeti, evo tu je spavala uredno, tu je bila druga priča''. Priča nastala na otoku na kojem čovjek nije otok.