
U slobodno vrijeme smišljam univerzalne odgovore za ljude koje ne slušam što mi pričaju

Ljudi previše pričaju. Žene pogotovo. Ne kažem to kao stereotip iako se sama smatram lajavom. Pa vidi me, čovječe, koliko mogu pisat'. Zamisli, još manje vremena treba za izreć' sve te stvari. Ako se naravno ne zapetljavam u vlastitim rečenicama, što se često dogodi. Nikako da naučim da je manje više.
Ali učim, polako učim. Imam ja i pokoja slična koju pametnu za
reći, ali često se dogodi da bi sama sebi rekla
Kako god bilo, nekada mi se čini kao da je bolje da evolucija humanoida nije uznapredovala do te razine da nam vokabular sadrži toliko rečenica. Da smo već na početku zaključali taj dio mozga i imamo mogućnost izreći samo 20 bitnih rečenica. Sve ostalo bi se moglo reći najjednostavnijim gestama, grimasama ili nemilim odobravanjem. Ne, mi smo morali uvesti i povisivanje tona, siktanje, šaptanje, slovkanje, pljuvanje i razne druge metode ispuštanja raznoraznih frekvencija. Koliko ih više mijenjamo, tako nastaje kakofonija. E sad, pitanje je socijalne inteligencije tko će na koji način iskoristiti istu.
Ovi drugi 'braindeadovi' su mi još draži. Ti
niču kao voćka poslije kiše. Da, da, oni proračunati lajavci
koji MISLE da su dovoljno lukavi te praznim pričama ili
floskulama odaju drugima koji ih možda još uvijek dovoljno
ne poznaju dojam da znaju o čem pričaju. Ti nauče par termina iz
Klaićevog rječnika stranih riječi, povežu ih u par zvučnih
sintagmi, dodaju koju floskulu i sposobni su sat vremena
lajati da nisu rekli apsolutno ništa pametnog. Da, to je
možda vaš šef koji je na tu poziciju došao
upravo zahvaljujući dobroj prodaji priče uz tek malo znanja,
talenta i sposobnosti. Da, to su one ženskice (iako ni muški
ne zaostaju) koji međusobno uglavnom pričaju o DJECI,
AUTOMOBILIMA, FRIZERAJU I ŠTO ĆE JESTI/KUHATI
ZA GABLEC/RUČAK I KAKO IM JE BILO VANI. To su glavne
GDJE JE U EVOLUCIJI ZAPEO RAZVOJ SOCIJALNE INTELIGENCIJE? GDJE? Ako vidiš da sam nezainteresirana dok mi nešto pričaš, zašto me mučiš? Pa ja pokušavam da ne uradim isto, čemu si toliko okrutan, ti small talkeru?
Ima puno varijacija na temu između dvije skupine gore navedene,
ali očito je najbolje spriječiti nego liječiti, sasjeći
razgovor koji ti ne paše na samom početku ili se u njega ne
uvlačiti. Pitaš se kako? Pa vrlo jednostavno - probaš odglumiti
zauzetost. To možda jest teško, ali će vam uštedjeti
mnogo živaca. Probajte sljedećim metodoama. Vaši će
sugovornici dobiti dojam da imaju vašu neprikosnovenu pažnju
dok vi u glavi razmišljate o glazbi u
Očito je najbolje kad utvrdiš socijalni nivo svog sugovornik i utvrdiš da ti nije ravan, učiniti sljedeće:
1. Određivanje tona razgovora
Pozitivan, kežual, smiješan ton razgovora - KLJUČNE RIJEČI i SINTAGME: auto, pivo, konja, vrijeme, dobra duda, vino, votka, aspirin, jesi gledao, Steffani nazad u kući, Kimye...
Negativan, ozbiljan ton razgovora - KLJUČNE RIJEČI I SINTAGME: mediokritet, šovinizam, seksizam, otkaz, kako je to mogla/kako je to mogao, crvenilo, peckanje, šef, šefica, apsolutno moramo, švorc, račun.
2. Postavljanje adekvatne grimase
Pretpostavljamo da si dobrano odredio ton razgovora. Sada je vrijeme za dobru poker facu.
Faca za šaljiv i neobavezan ton razgovora
Kontakt očima je apsolutni tabu. Osobno se volim fokusirati na neku točku na sugovornikovom licu, najčešće to bude istaknuti prišt.
3. Otklanjanje crva sumnje GESTOM
Nemoj pretjerati s poker facom, prokužit će te da si cijelo
vrijeme na ripitu unutar glave imaš 'Hotline Bling'. Moraš
ubaciti neku gestikulaciju koja će razbiti bilo kakvu sumnju u
'
4. Otklanjanje crva sumnje FRAZAMA
Nekad ćeš nažalost morati nešto i reći.
Na kraju ćeš vjerojatno biti razotkriven. Onda bježi što brže
možeš. Ili slušaj sljedeći put. Vidiš, mogao bi to. Jer ako si se
potrudio pročitati ovaj tekst do kraja, već si pridao previše
pozornosti u ovaj problem. Pravi 'neslušač' neće
čitati ovaj tekst do ove rečenice već će stati već nakon
prvog paragrafa. Ako će uopće kliknuti na njega, eventualno
ostaviti komentar '





















