Prije točno 27 godina počeo je pakao u Dubrovniku: 'Bezbrižna djetinjstva nasilno su prekinuta'

Prigodnim programom „Da se ne zaboravi“ Dubrovčani  u ponedjeljak obilježavaju 27 godina od početka srpsko-crnogorske agresije na grad Dubrovnik i jug Hrvatske u Domovinskom ratu - 1. listopada 1991. godine.

Program počinje u 9 ujutro polaganjem vijenaca na gradskom groblju Boninovo, potom slijedi prigodan školski program u franjevačkoj crkvi Male braće, a u podne polaganje vijenaca uz molitvu na brdu Srđ. U 17 sati u luci Gruž spustit će se vijenci s broda „Tirena“ za poginule na moru, a svečana sveta misa za sve poginule u Domovinskom ratu bit će služena u 19 sati u franjevačkoj crkvi Male braće.

Grad koji nije pokoren

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković na svom Facebook profilu osvrnuo se na gorke uspomene napada na današnji dan prije 27 godina.

Njegove riječi prenosimo u cijelosti:

"1. listopada 1991. ući će u povijest i kroniku našeg Grada kao dan početka nemilosrdnog napada i s kopna i s mora i iz zraka. Riječi su to tadašnjeg dubrovačkog biskupa Želimira Puljića koje su ostale trajni spomen dubrovačke patnje i boli. Ali Dubrovnik, Grad koji je stoljećima odolijevao potresima i svim ostali nedaćama, ostao je i opstao kao Grad koji nije pokoren iako je mjesecima bio pod neprijateljskom vatrom.

Na današnji dan sjećamo se svih onih koji su poklonili svoje živote za našu trajnu slobodu, a posebno se sjećamo nevine djece čija su bezbrižna djetinjstva nasilno prekinuta. Hvala njima i hvala njihovim obiteljima čija patnja ni danas nije ništa manja.....naš Grad poput karake koja je nebrojeno puta izašla iz nevere, danas uspješno plovi , a na nam je da držimo čvrsto kormilo našeg broda i da naš Grad očuvan predamo budućim generacijama," napisao je Franković.

Napadi s kopna, mora i iz izraka

Prvog dana listopada 1991. godine točno u 6 sati više od 13 tisuća pripadnika jugoslavenske vojske, uz pomoć rezervista iz Srbije i Crne Gore, napali su područje Dubrovnika i jug Hrvatske s kopna, mora i iz zraka. Među neprijateljskim snagama bili su pripadnici užičkog, podgoričkog i mostarskog korpusa i pripadnici 9. Vojno pomorskog sektora Boka, uz značajnu potporu zrakoplovstva, te više od 120 teških topničkih oružja, oko 100 tenkova i 50 oklopnih transportera.

Brojnoj i dobro naoružanoj agresorskoj vojnoj sili na crtama obrane dugima više od 200 kilometara suprotstavilo se 750 slabo naoružanih hrvatskih branitelja, pripadnika postrojba dubrovačkoga ZNG-a, policije te dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane.

Samo u prvom tjednu listopada 27 mrtvih i 100 ranjenih

Već prvog dana Dubrovnik je ostao bez struje i vode, a s ciljem potpune informativne blokade agresor je zrakoplovima raketirao zgradu Centra za obavješćivanje te repetitor i relej na Srđu, čime su prekinute telefonske i oštećene radijske veze. Prve granate ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa s položaja oko Trebinja pale su na uže dubrovačko područje, naselja Bosanku na brdu Srđ i Mokošicu.

Samo u prvom tjednu listopada poginulo je 27, a ranjeno 100 dubrovačkih branitelja i civila.

Već 5. listopada agresor je zauzeo Konavle i Slano i time presjekao i posljednju kopnenu vezu s ostatkom Hrvatske, a do kraja listopada izbio na same prilaze gradu u kojem je, bez struje, vode i redovite opskrbe hranom, ostalo 50 tisuća ljudi. Hrabri dubrovački branitelji uspjeli su spriječiti ulazak srbocrnogorskih postrojba u grad i učvrstili crtu obrane.

Na grad je palo više od pet tisuća topničkih projektila

Dubrovnik je u studenome i prosincu 1991. pretrpio najteže dane u svojoj višestoljetnoj povijesti. U jakim napadima od 8. do 14. studenoga te 6. prosinca, na blagdan Svetoga Nikole, na grad je palo više od pet tisuća topničkih projektila, a u napadu 6. prosinca više od šesto ih je palo na dubrovačku povijesnu jezgru. Uništeni su brojni spomenici kulture. Devet zgrada potpuno je izgorjelo, 461 zgrada pretrpjela je teža oštećenja, a 45 projektila palo je na Stradun.

Tijekom srbo-crnogorske agresije na dubrovačko područje poginula su 184 branitelja i 92 civila, a ranjeno je više od 1500 osoba. U srpskim koncentracijskim logorima bile su zatočene 423 osobe, a bilo je više od 33 tisuće prognanih i izbjeglih.  Na području od Stona do Konavala spaljeno je 2127 kuća, kao i zaštićeni, skoro pet stotina godina star Arboretum u Trstenom. Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja, a ono što nije spaljeno i uništeno, opljačkano je.