Poruka mlađoj sebi: ne žali što onog dana nisi stigla na tramvaj, tako je trebalo biti

Ovo što ću tu sada izvesti literarno nije ništa novo i inovativno, ali je s jednom plemenitom namjerom. Znate kako se uvijek nakon određenog broja godina okrenete unatrag i shvatite na koje ste gluposti gubili vrijeme, zbog kojih situacija ili osoba plakali... Nakon određenih broja godina koje niti ne moraju biti visoke, s obzirom na drugačiju sudbinu svakoga, svjesni ste koliko su vas iskustva učinila jačima. Ne želim zvučati klišejasto i reći 'ono što vas ne ubije, ojača vas', ali  tako je. Barem to nisam istetovirala na sebe pa je ok barem spomenuti ovim putem :) 

Nevjerojatno je to što sam znala ranije slušati svoje idole, bilo muzičke, bilo životne, kako svi odreda pričaju o nekim životnim filozofijama koje tad nisam shvaćala i mislila da filozofiraju bezveze, eto, samo da zvuče pametnije. Što sam starija, što je i logično, shvaćam da upravo i sama pričam gluposti kojima ranije ne bi pridavala nikakve važnosti, no sad ih analiziram i cijepkam na protone, neutrone i elektrone jer pokušavam shvatiti. Što? Ovaj život, odrastanje, prihvaćanje odgovornosti, iskušavanje granica i svoju vrijednost. I dalje tražim svoje mjesto pod suncem.

Mislim da sam na dobrom putu i da sam velik dio zeznutog puta odvalila. Možda se varam, no to me ne sprječava da samu sebe ne pohvalim za put koji sam prešla. 

Osoba kojoj pišem mi mnogo znači i vjerujem da će kroz ovo pismo shvatiti da sam uvijek i zauvijek željela joj samo najbolje. Da mi je u plutajućoj boci u jezeru šoderici u kojem sam se znala kod bake i dede kupati doplovila ova poruka kada sam bila 15 godina mlađa, ne bih je nikad zaboravila. Koliko bih se vodila za njom ne znam, no zasigurno bih poruku koju šalje čuvala duboko u podsvijesti. Kako god bilo, nadam se da će nešto značiti nekoj mlađoj generaciji koja je spletom okolnosti završila na ovom mom tekstiću, iako svi vole, pa i ja - učiti na vlastitim greškama.

Draga mlađa ja...

... ne znam koliko ćeš me sada ozbiljno shvatiti, no vrijedi pokušati.

Ljeto je stiglo, uskoro ćeš zakoračiti u svijet tinejdžera, da, onih živčanih malih derišta kojoj su samo njihove potrebe bitne i ništa s tog puteljka ne može ih usmjeriti na neki bolji. Oni znaju najbolje, ti ćeš misliti da znaš najbolje. Da, pokušavat ćeš se što više oduprijeti roditeljskoj naredbi, iako ćeš znati da oni za tebe žele samo najbolje. Da, možda ćeš malo glumiti da ih ne razumiješ i praviti se da si dijete, ali shvati, to neće biti dugog vijeka. Tvoja nesebična želja za pomoći drugima, da učiniš sve oko sebe sretnima i zadovoljnima te neće dugo puštati da im proturiječiš. 

S vremenom ćeš znati da bi i da jesu sve dali za tebe i da te nikada neće tražiti da im to vratiš. Nikada. Oni će kad odrasteš biti presretni ako tebi vide smiješak na licu. Plakat će s tobom kad ti budeš tužna, ali nisu ni oni superjunaci, nekad niti oni neće moći sve srediti da ti život prođe savršeno.

Prvo ćeš od istih tih roditelja slušati 'naredbe' i prigovaranja da posložiš veš, da opereš suđe, i to ti se neće u početku svidjeti jer te ne puštaju igrati se, no ubrzo ćeš shvatiti da ti neko zadovoljstvo stvara njihov smiješak na licu. Plus, više ti se neće dati slušati prigovaranja pa ćeš i prije nego što dobiješ 'naredbu' ono što ti je 'zadano' napraviti i prije nego što ti kažu. Možda čak i zavoliš to. Možda nikad ne zavoliš to.

Svakako, vidjet ćeš koliko si im olakšala to što si ih samo slušala, osluškivala. Što si im pomogla kada su ponekad bili na izmaku snaga. Kao što sam ti već rekla, tebi će njihov smiješak na licu tada značiti sve, kao što je njima kada si ti sretna i zadovoljna. To je poanta, u tome je bit. Ljubav, pa i roditeljska je dvosmjerna ulica, stalno se gradi, makar je neuvjetna. Makar nikad za roditeljsku ljubav ne moraš moliti. Ona će uvijek biti tu bez pogovora, ali zašto je ne dignuti na višu razinu? Ona će te jednom pretvoriti u boljeg čovjeka, djevojku, ženu, mamu. 

Iako će ti školski dani mnogo značiti i ponekad trajati vječno, vjeruj mi, proći će brže od treptaja okom. U nekim predmetima u školi ćeš biti bolja, u nekima lošija, jbg, nisu svi za sve. Što god bilo, trudit ćeš se. Za sebe i isključivo za sebe, da si osiguraš bolju budućnost. Možeš i kiksati i više od par puta, no ne daj si da se previše opustiš. Ako sama sebi ponekad nisi dovoljna inspiracija, idi metodom toga da gledaš prijatelje oko sebe. Neka te oni, kad ne možeš sama, guraju da učiš, vježbaš, daješ sve od sebi. Ponekad si zabrij u glavi 'pa neću ja valjda dopustiti da budem lošija u tome i tome od svojih prijatelja'. Ponekad sve pusti i odi spavati. Kad osjetiš da ti je pritisak prevelik stani. 

I što je najvažnije komuniciraj! Ne budi preplaha, zauzmi se za sebe ponekad više. Laj i grizi kad ti se laje i grize, imaš pravo na to! Ne daj da tvoju iskrenost i dobrotu iskoriste osobe koje te nisu zaslužile i da ti tako na neki način iscrpe jedan dio tebe. Ne daj im to zadovoljstvo da u nastavku svog života zbog njih dižeš zidove, umjesto da si gradiš mostove.

Mnogi neće na tvom licu očitati licu da te nešto muči, ako im to sama ne kažeš. Biraj pažljivo osobe kojima ćeš se otvoriti jer, nažalost, neki će te kasnije u životu razočarati. Da, došla sam do tog dijela - navjerojatnije će te razočarati. Ne brini jer će se pravi prijatelji tijekom tvog života isprofilirati i znat ćeš koji su ti za zauvijek.

Okruži se ljudima koji vole posao, rad, odricanja, borbu, a opet i smijeh, druženje i opuštenost. Ogovaranja, isprazna naklapanja, gubljenje vremena i prolivanje suza nad onim što nemaš, ne možeš izbaciti, znam, ali svedi na minimum. Čisto toliko da znaš da i to postoji. Loše stvari ljude lako preuzmu i oduzmu. 

Ali znaš što, i ono što ti se loše dogodi, nekako žalujemo i kad prođe vrijeme tog žalovanja, onda se trgnemo i trudimo se zaokupiti drugim stvarima da ne mislimo o tom razočaranju. Jednostavno si ne dajemo vremena za razmišljanje kako je sve stalo nego guramo naprijed.

E takva mi budi. Slobodno padni, no nemoj dugo na podu ležati. Nemoj biti lijena oko toga da se potrudiš za sebe u bilo kojem trenutku jer ćeš kasnije možda žaliti.

Shvati da je život splet nevjerojatnih okolnosti, i divan je i mučan u istom. Nekad ćeš se pitati - da sam malo ranije krenula od doma i stigla u tramvaj koji mi je pobjegnuo pred nosom - onda bih došla na vrijeme u baš tu situaciju kada se nešto bitno dogodilo, a ti si to propustila. Bit će mali milijun takvih trenutaka, no nemoj se puno grist. Život ti s razlogom ide baš tim smjerom i baš ti je namjerno namjestio tu situaciju u kojoj ti je pobjegao tramvaj. Zbog nekog razloga nisi trebala biti tamo, baš tada.

Proći ćeš i kroz ljubav, onu romantičnu. Događat će ti se i teški trenuci, nešto na što ne možeš utjecati. Nitko od nas. Iako ćeš misliti da te netko odvalio kamenom taj moment kad spoznaš romantično razočaranje i to će ti biti kraj svijeta, samo probaj nekako u prikrajku mozga imati da nisi ni prva ni zadnja kojoj se to desilo. Da, svakom je njegova nesreća najveća. Ali daj si vremena. Klišejasto ne može više biti, no vrijeme i pravi ljudi zaista liječe sve rane. Samo budi jaka i bori se. Lekcije koje ćeš pohraniti u sebi, izvući će iz tebe toliko snažno stvaranje, da ga nisi ni svjesna (da ga uopće posjeduješ).

Ponekad ne shvaćaj život preozbiljno. Proživi svaku priliku i ne boj se izazova. Zabavi se. Opusti se. Nauči novo. Upijaj iskustvo. Nasmij se. 

Uživaj. Proživljavaj. Pulsiraj, ali za stvarno, ne samo zato što moraš! 

Svatko od nas ima svoj put na ovom planetu posut zvijezdama i trnjem. Ne dopusti da ideš malena ispod zvijezda, ali isto tako ne zaobilazi trnje na putu. Svaki trn na koji se nabodeš, ostavit će trag na tebi. Riskiraj jer, znaš onu staru - tko ne riskira - ne profitira!

Uživaj u malim stvarima, suncu, moru, druženju, čitanju, slušanju, gledanju. Otvori sva svoja osjetila i nikome ne dopusti da utječe na tvoju slobodu. More ljudi će još proći kroz tvoj život, ne ubijaj se crnim mislima... Njih ostavi onima koji ne žele znati za bolje.

Mlada si. Vrijeme je na tvojoj strani. I kad budeš starija, i tada će vrijeme biti na tvojoj strani. Ono je uvijek na strani onih koji ne očajavaju i koji ne pričaju o propuštenim prilikama. Zaista je tako. I sa 70 će biti na tvojoj strani, ako zadržiš taj žar i radost u sebi.

Samo hrabro malena,

tvoja starija Ja.

P.S. Nadam se da sam te barem malo potaknula da razmisliš o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. 

Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine' i na Instagramu.