Parkiranje bicikala, romobila i sličnih prijevoznih sredstava bit će na javnim površinama dozvoljeno samo na posebno označenim mjestima te će u protivnom biti uklonjeni, a ako ih vlasnici ne preuzmu u roku od 30 dana od dana uklanjanja, njihova sredstva za osobni prijevoz smatrat će se napuštenima, stoji u Prijedlogu odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnom redu koja, između ostalog, stiže na sjednicu zagrebačke Gradske skupštine u ponedjeljak.

Dugoročno ulaganje u održive oblike kretanja, a pogotovo u biciklističku infrastrukturu, donosi smanjenje tzv. eksternih troškova kroz manje prometne gužve, smanjenje emisija štetnih plinova i manje troškove zdravstva, da navedemo tek neke prednosti.

U Zagrebu, međutim, povećanje broja biciklista gradskim ocima zadaje samo probleme kojima nastoje doskočiti čudnovatim rješenjima. Iako prvi među njima, doduše deklarativno i u promotivne svrhe poželjno, nerijetko voli 'zajašiti' to popularno 'međunožno guralo', u njegovim vizijama pravo prvenstva imaju automobili i javne garaže. Ne čudi stoga da je nova mjera izazvala novo ogorčenje među građanima koji se pitaju zašto će opet oni plaćati prebacivanje tuđe odgovornosti na njihova pleća.

Bicikle vezane za ograde, stupove, drveće, prometne znakove … viđamo svakodnevno i mogu predstavljati opasnost te se uvođenju reda teško opirati. Ali na umu treba imati da iako će uvijek biti onih koji će svoje osobno prijevozno sredstvo parkirati na taj način, većina građana za njim poseže jer u gradu jednostavno nema dovoljno parkirališta.

U Zagrebu, naime, trenutačno postoji 161 lokacija na kojoj su postavljena 904 stalaka za bicikle na kojima je moguće parkirati preko 1.808 bicikala. Posebnih stalaka ili parkirališta predviđenih za romobile, kojih je sve više, uopće nema, a zahtjevi iz važećeg Pravilnika o kapacitetima biciklističkog parkinga s obzirom na namjenu zgrada, broj i vrstu parkirališta za bicikle uopće nisu ispunjeni. Stoga je prije uvođenja predloženih mjera potrebno ispuniti te zahtjeve jer postojeći kapaciteti ne ispunjavaju ni manji dio potreba stanovništva koje koristi bicikl, za Vijesti.hr upozoravaju iz Sindikata biciklista: ''Dio postavljenih stalaka na javnim površinama su tzv. spirale koje ne ispunjavaju uvjete Pravilnika koji propisuje da 'naprave za parkiranje trebaju biti pričvršćene za tlo ili objekt u kojem se nalaze te omogućiti sigurno i pristupačno vezivanje bicikla za okvir bicikla'.'' 

Upozoravaju i da ''Prijedlog Odluke za izravnu posljedicu ima oštećivanje bicikala s dodatnom opremom (rezanje lokota) prilikom uklanjanja s javnih površina te, zbog nemogućnosti utvrđivanja povezanosti vlasnika i bicikla, odnosno vlasništva, otvara brojne prilike zloupotrebe i neovlaštenog preuzimanja bicikala iz prostora za pohranu bicikala i kao takav je neprihvatljiv''.

Problem parkinga za bicikle ionako je dio šireg problema izostanka adekvatne biciklističke infrastrukture u Zagrebu, čiji su ključni nedostaci nepovezanost biciklističke mreže, opasni prijelazi preko križanja gdje nitko ne zna tko je u prednosti i kako se biciklist mora ponašati, visoki rubnjaci i općenito nasađivanje biciklističke infrastrukture na ionako preuski i premali prostor pješačkog prometa. U Sindikatu biciklista stoga predložene mjere vide kao ''još jedan potez prebacivanja odgovornosti za nered na krajnje korisnike - građane na biciklu umjesto na one koji su ga stvorili, jednako kao u slučaju kažnjavanja biciklista za prometovanje na nepropisnoj infrastrukturi, zbog čega je krajem listopada prosvjedovalo više stotina građana''. 

Udruga 'Sindikat biciklista' temeljem stalne interakcije putem društvenih mreža s brojnim pratiteljima i simpatizerima ustanovila je mikrolokacije na kojima postoji kronični nedostatak parkirališta u odnosu na realne potrebe. Iako su, kažu, o tome u više navrata obavještavali nadležne službe i dostavljali molbe za postavljanje stalaka, odgovora s druge strane nema: ''Također, više godina smo upućivali apele da se javni novac ne troši na nefunkcionalne spirale, no oni su tek djelomično urodili plodom jer se na brojnim atraktivnim lokacijama, ponajprije u središtu grada i dalje nalaze upravo takvi primjerci stalaka koji odvraćaju bicikliste od korištenja i jedan su od razloga što se za sigurno vezivanje bicikala radije koriste stupovi, ograde i prometni znakovi''.

Ne niječu kako se događa da bicikli vezani za stup od znaka strše i ograničavaju prohodnost ionako preuske površine za kretanje pješaka i biciklista, ali i upozoravaju: ''Pitanje je s kolikim žarom i kakvim namjerama će se provoditi uklanjanje bicikala. Hoće li rezati lokote i micati bicikle koji zaista smetaju ili će uklanjati bicikle vezane za ogradu bivšeg javnog WC-a na Trgu bana Jelačića - gdje je idealno mjesto, ne smetaju nikome, ali postoji oznaka zabrane izrađena u kućnoj radinosti, čiji smisao nikome nije jasan ili ogradama uz koje nikome ne smetaju, a koriste se u nedostatku parkirališnih mjesta''. ''Provođenje ovakve mjere nad biciklima koji ne smetaju nikome dok istodobno imamo čitave ulice na kojima su nogostupi zakrčeni automobilima bilo bi zaista licemjerno'', zaključuju u Sindikatu biciklista i pozivaju građane i građanke da sudjeluju u javnom savjetovanju koje je otvoreno do 8. prosinca 2019.

U međuvremenu, valja podsjetiti i da smanjenje stupnja motorizacije dovodi do ekonomskih benefita kao što je porast cijena nekretnina te porast prometa u lokalima u pješačkim i biciklističkim zonama dok je s druge strane održavanje infrastrukture za automobile znatno skuplje od održavanja pa čak i izgradnje infrastrukture za bicikle. Naravno, potrebno je razvijati prometnu, a u sklopu nje i biciklističku kulturu, no jasno je da budućnost leži u razvoju održivih oblika kretanja što je uobičajen i smislen put u većini europskih gradova. Za početak, dovoljno je dopedalirati već samo do susjedstva i vidjeti primjere poput Ljubljane ili Beča, koji se prema Copenhagenize Indexu, koji ocjenjuje 115 gradova širom svijeta i prati globalni napredak u gradskom biciklizmu, nalaze među 20 najboljih gradova za ljude i bicikle.