'Paladinu damo 4 soma, a retardiranom saborskom zastupniku 15 za nedolazak na posao'

Vijest da je Ravnateljstvo KBC-a Zagreb odbilo produljiti suradnju s omiljenim hrvatskim neurokirurgom Josipom Paladinom izazvala je lavinu reakcija na našim Facebook profilima gdje nas neki čitatelji doslovno 'mole' da njegov slučaj ne padne u zaborav. Jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka na tom polju prisiljen je nakon 40 godina rada napustiti tamošnju Kliniku za neurokirurgiju.

S Rebra su se oglasili priopćenjem u kojem navode da su se na taj potez odlučili temeljem planova za funkcioniranje Klinike za neurokirurgiju, no dodaju i da su zahvalni 'što je vrhunski stručnjak poput profesora Paladina svoj talent, profesionalne vještine i znanje stavljao na raspolaganje hrvatskim pacijentima kroz cijeli svoj radni vijek'.

Zahvalnost profesoru Paladinu nebrojeno mnogo puta su iskazali i njegovi pacijenti, a mi smo skupili neke od komentara njegovih pacijenata s FB stranice Zorana Šprajca .

Jasna Bistrović tako je na našem FB profilu komentirala ovo: 'Prije 20 godina je operirao aneurizmu mozga moje mama. Evo još je s 82 godine zdrava i aktivna. Hvala doktore'.

Čitateljica Ana Bacani možda je najbolje sumirala cijelu situaciju: 'Naravno svjetski priznatom doktoru koji je spasio nebrojeno ljudi damo 4 soma, retardiranom saborskom zastupniku na kome ovaj prvi ni ne bi imao šta operirati jer kad bi otvorio glavu bi našao crnu rupu, njemu damo 15 za nedolazak na posao!?? Jel' to ta Lijepa naša kakvu želimo??'.

'Nevjerojatno, možda najkvalitetnijeg neurokirurga, koji je uz to vrhunski profesor. To mora bit maslo ne kakvog polupismenog kamena', komentar je Damira Stipetića.

Čitateljica Vesna Vrdoljak poručuje kako je Paladino 'najplemenitija osoba koju je upoznala u životu', a Josipa Šalinović kako je on 'jedan od rijetkih koji ne želi primiti zahvalu u kuverti'.

"Ovo me je užasnulo, prije manje od dvije godine, gospodin Paladino mi je operirao tumor na mozgu, za njega mogu samo reći ne samo da je vrhunski neurokirurg nego prvenstveno čovjek. Svakih par miseci išla sam kod njega na kontrolu i svaki put bi mi vratio vjeru u život, a i u ovo "palo" zdravstvo", iskustvo je Maje Matage.

"OK, čovjek ima uvjete za mirovinu. No staviti ga u situaciju da od danas do ponedjeljka - tri radna dana - sazna da ga više ne žele. I ako je zaista tako dobar doktor kaj ga ne mogu ostaviti? Pa taj čovjek ima previše znanja... Osim toga, ti kaj su vitalni su - najisplativiji. Nema više žena djeca unučad, samo rade. I to još generacija koja je naučila raditi...", komentirala nam je Eleonora Hrupelj.

'Nikada se nije moglo dogoditi da netko prođe pokraj mene, a da me ne pita kako sam...'

(Foto: Dubrovački dnevnik/Privatna arhiva)

Milica Zekić iz Splita je 2016. godine čak šest mjeseci provela na Odjelu neurokirurgije u KBC-u Zagreb. Njoj se, naime, pojavila dobroćudna izraslina na mozgu, koja zbog lokacije nije bila nimalo bezazlena, a kako to obično biva, zdravstveno stanje joj se zakompliciralo, pa je u bolnici ostala znatno dulje od planiranog.

No, za Dubrovački dnevnik je ispričala da se u bolnici osjećala zaista sjajno. “Osjećala sam se kao da sam kući, a ne u bolnici. Ljubaznost i pažnja medicinskih sestara i doktora bili su na visini. Nikad tim ljudima ništa nije bilo teško, i nikada od svih njih nisam osjetila ništa ružno, niti ikakvu nervozu. Sve su obavljali sa smiješkom, i nikada se nije moglo dogoditi da netko prođe pokraj mene, a da me ne pita kako sam”, ispričala je tada Milica koja se zahvalila cijelom timu na čelu s Josipom Paladinom.

"Joško je zaista nevjerojatan, koliko ima dobrote u tom čovjeku. Često me je tješio i ohrabrivao, a njegova smirenost se pretakala na mene, pogotovo u onim teškim trenucima pred operaciju", otkriva Milica.

'Uz njega se ne bojim jer mu vjerujem, onako kada vas toplo stisne za ruke i kaže sve će biti dobro'

I na internetskoj stranici najdoktor.com dominiraju pozitivna iskustva pacijenata s profesorom Paladinom. 

"Ne znam što da kažem, nemam riječi kojom bih ga opisala. Izniman liječnik, izniman čovjek. Konkretno u mom slučaju, radilo se o pitanju života i smrti. Došla sam uplašena s dijagnozom tumora koji mi u Splitu nitko nije mogao, zapravo nitko se nije usudio, operirati. Tumor je progresivno napredovao tako da sam u trenutku dolaska bila skoro pa paralizirana. Kako sam došla k njemu, nitko me iz Splita nije uputio, a trebali su jer su mi rekli da tumor mora van najdulje za dva tjedna, onako uplašena poslala sam mu svoje MR slike, dan poslije odmah me pozvao i primio u bolnicu, a sljedećeg jutra već je bila operacija. Prošlo je pet mjeseci, ja sam danas zdrava žena, pokretna, izliječena, tumoru ni traga. Operacija je trajala gotovo sedam sati. Naravno preda mnom je dug put potpunog oporavka, no uz njega se ne bojim jer mu vjerujem, onako kada vas toplo stisne za ruke i kaže sve će biti dobro", napisala je jedna pacijentica.