Odlazak velikana: Objavljen datum posljednjeg ispraćaja i sprovoda Ive Gregurevića

Posljednji ispraćaj glumačkog velikana Ive Gregurevića bit će održan u ponedjeljak u 15 sati na Mirogoju u Zagrebu. U utorak će biti održan sprovod u 14 sati u njegovom rodnom Orašju.

Komemoracija za Ivu Gregurevića održat će se 9. siječnja 2019. u 12 sati u zagrebačkome HNK, a Knjiga žalosti je otvorena u predvorju Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu od 3. siječnja u 16 sati.  

Prema izjavama kolega, uzrok smrti navodno je začepljenje tromba u vratu, što je dovelo do moždanog udara. Službene potvrde još uvijek nema.

Podsjećamo, Gregurević je pronađen u svom stanu u srijedu navečer oko 21 sati, kako su kazali za Vijesti.hr iz kazališta Gavella. Preminuo je u dobi od 66 godina.

Impresivna glumačka karijera

Ivo Gregurević rođen je u Donjoj Mahali u Orašju, u Bosni i Hercegovini 7. listopada 1952.  Još u djetinjstu zatravio se glumom i filmom te s prijateljima često odlazio u kino gdje su pogledali sve kaubojske filmove i po nekoliko puta.  Poslije bi oponašali glumce iz filmova i na obali Save odigrali cijeli film dodajući nove scene, na taj način kreirajući vlastitu dramaturšku obradu filmova. Kroz odrastanje ostajao je vezan za glumu te je u gimnaziji počeo nastupati u vinkovačkom Kazalištu Jozo Ivakić gdje je s profesorom i amaterskim redateljem Himzom Nuhanovićem ostvario mnoge predstave, što ga je uputilo na studij glume u Zagreb. Poslije završene srednje škole upisao je glumu na  Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te diplomirao 1978. godine.  

Ivo Gregurević odmah se uspješno snašao i na kazališnim daskama i na filmskome platnu. Na filmu je debitirao glavnom ulogom 1977. godine u filmu Ne naginji se van Bogdana Žižića o našim ljudima na privremenu radu u Njemačkoj. Njegov talent prepoznao je i Antun Vrdoljak te mu iste godine  povjerio glavnu ulogu u kultnome filmu Mećava.Veliku popularnost stekao je neponovljivom ulogom Netjaka u seriji Velo Misto prema scenariju Miljenka Smoje u režiji Joakima Marušića, a svoj status velikana hrvatskog glumišta zapečatio je ulogom Čaruge u istoimenu Grlićevu filmu.

Od tada je bilo gotovo nemoguće snimiti ijedan hrvatski film, a da u njemu ne nastupi Ivo Gregurević, čije su uvijek drugačije glumačke kreacije hvalili svi u gotovo svakome od stotinjak filmova koje je snimio surađujući  s većinom  hrvatskih suvremenih filmskih autora.     

VEZANE VIJESTI:

Godine 1986. postao je član ansambla Drame HNK u Zagrebu, u kojoj je ostvario niz zapaženih uloga do odlaska u mirovinu 2017. godine:

Plakater/Mitar u Kiklopu Ranka Marinkovića u režiji i adaptaciji Koste Spaića, Posthumus Leonatus u Cymbelineu Williama Shakespearea u režiji Joška Juvančića, Julio Fapon u Bardu Antuna Šoljana u režiji Tomislava Radića, Batricio u Seviljskom zavodniku ili kamenom uzvaniku Tirsa de Moline u režiji Georgija Para, Tersit u Troilu i Kresidi Williama Shakespearea  u režiji Ivice Kunčevića, Peter Hell u Svadbi Eliasa Canettija u režiji Joška Juvančića, Tartuffe u Tartuffeu Molièrea u režiji Tomislava Radića, Don Vice u Amerikanskoj jahti u splitskoj luci Milana Begovića u režiji Jakova Sedlara,Visko Zlodre u Potopljenim zvonima  Ive Brešana u režiji Koste Spaića, Mika Peruzović u Gigi i njezinima Lade Kaštelan u režiji Neve Rošić, Albena u Atelieru Čede Price u režiji Želimira Oreškovića, Ilja Artamonov u Maksima Gorkoga Vassa Železnova u režiji Zlatka Svibena, Grbo u Hasanaginici  M. Ogrizovića – M. Nadarevića  u  režiji Mustafe Nadarevića, Bill Boyd u  I konje ubijaju, zar ne? H. McCoya – I. Boban u režiji  Ivice Boban i mnogim drugima.

 Nastupao je u predstavama  Teatra u gostima, na Splitskome ljetu i Dubrovačkim ljetnim igrama. S mondramom Đuka Begović Ive Kozarca, koju je uprozorio 2002. kao svojevrsni hommage svojem uzoru i prerano preminulom kolegi i prijatelju Fabijanu Šovagoviću, obišao je cijelu Hrvatsku, odigravši više od 800 predstava, uvijek pred prepunim gledalištem.  Od početka karijere zapažen kao prirodan i izrazito sugestivan filmski glumac ostvario je stotinjak glavnih ili velikih uloga u ponajboljim suvremenim hrvatskim filmskim i televizijskim ostvarenjima; Osuđeni, Treći ključ Z. Tadića, Visoki napon V. Bulajića, Gosti iz galaksije D. Vukotića, Izgubljeni zavičaj A. Babaje,  Kraljeva završnica, Diploma za smrt Ž. Tomića, Život sa stricem, Priče iz Hrvatske, Kad mrtvi zapjevaju  K. Papića, Krhotine, Isprani, Crvena prašina  Z. Ogreste, Kiklop, Duga mračna noć  A. Vrdoljaka, Čaruga  Rajka Grlića, Večernja zvona  L. Zafranovića, Tri muškarca Melite Žganjer, Ne dao Bog većeg zla S. Tribuson, Hamburd Altona V. Mihletića - M. Mitrovića  - D. Krencera, Svaki put kad se rastajemo, Rusko meso L. Nole, Stela, Ispod crte Petra Krelje, Sokol ga nije volio, Vukovar se vraća kući, Kraljica noći, Imena višnje  B. Schmidta, Ovce od gipsa, Maršal  V. Brešana, Duh u močvari  B. Ištvančić,  Što je muškarac bez brkova  H. Hribara, Kino Lika D. Matanića, Osmi povjerenik I. Salaja i td.

Najšira ga publika pamti po ulogama ostvarenim u tridesetak televizijskih serija i drama, a osobito po jednoj od posljednjih, duhovitoj, lucidnoj,  ciničnoj i prepoznatljivo simpatičnoj ulozi oca obitelji u seriji Odmori se, zaslužio se autorskoga dvojca Gorana i Snježane Tribuson, koja se zasluženo reprizira do danas.

 Za svoj rad nagrađen je mnogim nagradama, među kojima se ističu:

Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Matamora u predstavi Iluzija Pierrea Corneillea, 1993.; Nagrada hrvatskog glumišta za glumačko ostvarenje u TV drami Šokica u režiji Eduarda Galića, 1998.; Nagrada Vladimir Nazor za filmsku umjetnost; 1998., Nagrada hrvatskog glumišta za ulogu Rica Verrija u predstavi Večeras se improvizira Luigija Pirandella, 2002.  Nagrada hrvatskog glumišta za glumačko ostvarenje u televizijskoj seriji Duga mračna noć Antuna Vrdoljaka; 2006., četiri Zlatne arene na Pulskome filmskom festivalu  (1999., 2002., 2005., 2014.) za glavne  uloge u filmovima Bogorodica  J. Sedlara, Ne dao Bog većeg zla S. Tribuson, Što je Iva snimila  T. Radića i Kosac Z. Jurića te Srebrnu arenu 1998. za sporednu mušku ulogu u filmu Tri muškarca Melite Žganjer S. Tribuson.  Za pola stoljeća neprekinuta rada na hrvatskome filmu, 2015.  je dobio  Nagradu Pedeset godina na filmskome festivalu u Motovunu.

U rodnome je Orašju, sjećajući se svih tamošnjih filmofila 1995. godine  pokrenuo filmski festival, koji je prerastao u tradicionalno godišnje slavljenje hrvatskoga filma, gdje su se velikim veseljem okupljale njegove kolege i prijatelji iz filmskoga i kazališnog svijeta.