Mlađoj braći su promijenili imena i ne možemo ih naći

Dvadesetogodišnji Tihomir jedan je od osmero djece obitelji Ožvatić iz Ježovca, sela između Krapine i Trakošćana. Najveća mu je želja da svi ponovno budu zajedno pod roditeljskim krovom, pa makar i u kući u kojoj nema tekuće vode i grijanja.

Tihomir je, naime, stipendist akcije ''Korak u život'', a Rotary club Kaptol i svi okupljeni oko akcije odlučili su ga stipendirati zato što je većinu svog života proveo bez prikladne roditeljske skrbi. Od ove je godine postao student pedagogije i katehetike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, piše Večernji list .

Iako sretan zbog stipendije, Tihomir je očajan zbog situacije u kojoj mu se obitelj nalazi: njegovi braća i sestre Nikola (21), Ivan (17), Luka (14), Valentino (12), Tihana (9), Andrej (8) i Tomislav (6) djetinjstvo su proveli u udomiteljskim obiteljima, etiketirali su ih kao lažljivce i lopove, razdvajali ih... U kontaktu je s roditeljima, kod kojih žive najmlađi Tomislav i najstariji Nikola, tesar koji uređuje obiteljsku kuću. Ivan i Luka su u Zagrebu, dok za ostalo troje ne zna gdje su.

"Braća i ja pokrenuli smo brda i doline, preklinjali da nam kažu gdje su Valentino, Tihana i Andrej, no odgovor je bio da nam to do njihove 18. godine ne mogu reći. Udomljeni su, promijenjena su im imena, identitet, a čak ni otac za njih više ne može dobiti rodne listove. Kao da nikad nisu postojali", priča očajni mladić.

'Djetinjstvo pamtim samo po vikanju i razbijanju'

Nešto više sreće, barem kad je riječ o kontaktu s braćom i sestrama, imala je Eva Sabljak, studentica animalnih znanosti na Agronomskom fakultetu - također stipendistica ''Koraka u život''.

"Djetinjstvo s roditeljima pamtim samo po vikanju, razbijanju i svađama", kaže Eva, koja je s bratom Karlom (19) i sestrom Ivom (17) većinu života provela u dječjem selu u Lekeniku. "Roditelji su nas povremeno posjećivali, nekad bi dolazili čak i svaki vikend, a onda se ne bi javili nekoliko godina. Kada su se napokon razišli, otac je zasnovao novu obitelj i od tada smo redovito u kontaktu, imamo čak i novu baku i djeda od njegove nove žene, ali mami, na žalost, nema pomoći. Ona živi u nekom svom svijetu i nije ni svjesna kako su izgledali naši životi", priča Eva.

Želja joj je, kaže, završiti fakultet i posvetiti se zaštiti životinja. Najavljuje, ako ikako bude mogla, udomit će dijete, i to ne jedno.