Što Hrvati mogu očekivati ove sezone? Šef HTZ-a: 'Tamo će biti značajnije povećanje cijena'

Turizam je perjanica domaćeg gospodarstva, ono vuče sa sobom i potrošnju u trgovini, proizvodnju hrane, brendira Hrvatsku kao sigurnu zemlju, a turistima već godinama daje više od samo sunca i mora.

Što nam je pokazao prvi test za turističku godinu za vrijeme Uskrsa, kakvu sezonu očekujemo, gdje (i po kojoj cijeni) ljetuje domaći turist i koliko zbivanja u svijetu mogu ugroziti naš turizam - sve su to teme o kojima smo razgovarali s čelnikom Hrvatske turističke zajednice Kristjanom Staničićem koji je bio gost našeg podcasta posvećenog gospodarstvu i poduzetništvu "Ideje na stolu".

Uskrsni praznici nekako su uvijek test za glavni dio sezone - jesmo li ga prošli?

Period od prva četiri mjeseca, u koji ubrajamo i Uskrs, zapravo je prolazno vrijeme turističke godine i mi smo tim prolaznim vremenom ove godine iznimno zadovoljni. U plusu smo od oko 4% po dolascima i noćenjima i to nas veseli jer je to nastavak pozitivnog trenda koji smo imali i lani, kada je bila rekordna turistička godina.

Kakvu godinu očekujete s obzirom na signale sa sajmova?

Cilj nije obarati rekorde svake godine po pitanju brojeva, nego jačati predsezonu i posezonu. Trenutno stanje bukinga pokazuje dobre signale po svim pokazateljima - od naših najvećih hotelskih kompanija, ali i od partnera u inozemstvu, turoperatora i avio-prijevoznika koji dovode u Hrvatsku najveći broj gostiju.

Ali puno je posla pred nama i zato smo oprezni te idemo iz mjeseca u mjesec, tjedan za tjedan. Radimo marketinške kampanje, puno promotivnih aktivnosti i oglašavamo se, dovodimo turističke agente, influencere, blogere, turističke novinare kojima na licu mjesta prezentiramo našu turističku ponudu.

Tako se šira javnost vani informira i odlučuje, između ostalog, za Hrvatsku kao svoju turističku destinaciju.

Glavni dio turističke sezone nama je najvažniji, ali jednako važna nam je i posezona. Idemo korak po korak i sportskim žargonom - ovo je bilo prvo prolazno vrijeme, drugo će biti na kraju polugodišta, a na kraju kolovoza treće prolazno vrijeme.

BITKA ZA SPAS /

More i prekomjerni turizam je ubijaju, građani u očaju: 'Ako nam ne pomognete...'

Optimizma ne nedostaje, no sjećanje na pandemiju, a onda i početak rata u Ukrajini, daju za pravo da je uvijek dobro imati dozu opreza. Postoji li doza straha?

Ne bih rekao da je to strah.

Svaka godina je specifična, ove godine osjete se pritisci inflacije na mnoga gospodarstva što se reflektira na dinamiku putovanja i svijest građana u pojedinim državama.

S druge strane, imamo političke izazove koji su generirani, po mom mišljenju, iz nekih centara moći, koji opet posredno utječu na svijest građana u smislu njihovih putovanja. Na to moramo biti spremni.

Ono što je naša zadaća je da budemo uvijek proaktivni, da budemo vrlo intenzivni i da budemo kontinuirano prisutni na tržištima i kroz komunikaciju, marketinške kampanje, društvene mreže i digitalne kanale prema najširem tržištu, kako bismo Hrvatsku pozicionirali kao jednu od najpoželjnijih turističkih destinacija.

Kad ste spomenuli inflatorne pritiske - oni se osjećaju i u drugim zemljama. U Njemačkoj je graditeljstvo u problemima, kao i autoindustrija. Slično je i u Francuskoj. Kako diše Europa i turisti, jesu li nešto oprezniji i čekaju li možda last minute?

Ove godine se zaista osjeća pritisak last minute, koji je izraženiji nego prethodnih godina. S druge strane, s obzirom na situaciju u pojedinim gospodarstvima, recimo u Njemačkoj, tu je prisutna veća doza opreza.

Međutim, ono što je pozitivno jest da ljudi putovanje shvaćaju kao jednu od svojih primarnih potreba.

SNAŽNI UZLET /

Premium turizam u Hrvatskoj 2024. donio 1,4 milijarde eura

Dakle, to više nije luksuz, nego stvarna potreba i to postaje dio načina života. Ljudi se neće odreći putovanja tek tako. Razmotrit će svoj budžet i gdje će putovati u skladu s tim.

Zato je važno da budemo, između ostalog, cjenovno konkurentni, uz kvalitetu i sigurnost. Hrvatska mora nuditi vrijednost za novac, odnosno za određenu cijenu treba ponuditi najbolju moguću kvalitetu. I zato tu nema straha, jer, kao što je Hrvatska bila prisiljena podići cijene svojih usluga, isto se dogodilo i u konkurentskim zemljama poput Grčke, Španjolske, Italije i Francuske.

Naša komparativna prednost je u tome što smo blizu naših najvažnijih emitivnih tržišta. Još uvijek smo primarno autodestinacija, za razliku od mnogih drugih destinacija koje su aviodestinacije, a cijene aviokarata su drastično porasle, što će opet utjecati na budžete putnika koji će putovati u takve destinacije.

Možemo li se usporediti s našim konkurentima - što se u jednom klasičnom turističkom paketu dobije u Italiji, Španjolskoj, Grčkoj, a što u Hrvatskoj?

Generalno i dalje postoji percepcija da se kod nas i dalje nudi vrijednost za novac. To su pokazale naše analize, bilo da su bile interne ili eksterne. Kontinuirano pratimo kretanje cijena na turističkom tržištu naših konkurenata i mogu reći da Hrvatska nije ni najskuplja ni najjeftinija.

To proizlazi iz činjenice da smo strukturirani malo drugačije. Na primjer, smještaj u hotelima s tri, četiri, pet zvjezdica, smještaj u apartmanima ili vilama, ugostiteljske usluge i slično, ukazuju da je Hrvatska u okvirima cjenovne konkurentnosti s našim konkurentima.

Postoje segmenti gdje smo malo skuplji i postoje segmenti gdje smo povoljniji, ali sve u svemu, važno je da budemo oprezni kod formiranja cijena. Sigurno ima primjera gdje se možda malo pretjeralo, međutim, generalno mislim da Hrvatska jako dobro stoji po pitanju cjenovne konkurentnosti.

Očeuju li se ove godine više cijene, ako da - koliko?

Generalno se cijene u odnosu na prošlu godinu neće mijenjati osim iflatornog indeksa, ali to je uobičajeno.

Značajnije povećanje cijena bit će tamo gdje se išlo u investicije i gdje je došlo do značajnijeg porasta kvalitete. Primjerice, izgradnja novog hotela ili obnova starijeg hotela u novi. Tamo zapravo dobivate novi proizvod za novu cijenu.

KRENULA JE KAO TELEFONISTICA /

Upoznajte ženu koja je zauvijek promijenila turizam u Hrvatskoj

Gdje ljetuje domaći gost? Cijene su tu gdje jesu, plaće su takve kakve jesu. Teško je razumjeti da od Zagreba do mora ima svega oko dva sata vožnje, a domaći gost da jedva ode jednom godišnje na obalu. Više od toga ne može si priuštiti.

Ja bih rekao da Hrvatska ima tu prednost upravo u svojoj raznolikosti turističke ponude, pa ako hoćete i u raznolikosti ponude u smislu cjenovne konkurentnosti, koja je zapravo vrlo važna za naše građane.

Kad pitate o tome gdje najviše hrvatski turisti u ljetnim mjesecima vole putovati, to su prije svega Zadarska županija i Kvarner.

Možda i zbog blizine mora Zagrebu, ali i ostalim županijama unutar Hrvatske. A s obzirom na raznolikost i različite razine kvalitete i kategorije naših smještajnih kapaciteta, mislim da Hrvatska zaista ima ponudu za svakoga.

Raznolikost Hrvatske - imamo kampove, imamo hotele na visokoj razini s pet zvjezdica, imamo obiteljski smještaj. Raširili smo se što se tiče ponude. Je li to dobar smjer Hrvatske ili možda Hrvatska u nekom periodu od 10 do 20 godina ipak ima viziju da se usmjerimo u jedan tip turizma? Što želimo?

Hrvatski turizam je u proteklih 30-ak godina, od samostalnosti, donio puno dobroga.

Međutim, moramo biti objektivni i reći da još uvijek imamo puno izazova. Zato su i Vlada i Ministarstvo turizma u pravo vrijeme donijeli novu Strategiju razvoja održivog turizma na koju se naslanja čitav niz operativnih planova.

To je rezultiralo i izmjenama određenih zakonskih odredbi, a jedan od ključnih izazova je promjena smještajne strukture naših kapaciteta.

KRENULE PRIPREME /

Direktor HTZ-a: 'Turizam je na prekretnici. Iduća godina će biti intenzivna i vrlo borbena'

Naime, Hrvatska ima preko 60 posto kapaciteta u takozvanom privatnom smještaju. Nove zakonske izmjene išle su upravo u pravcu distinkcije onog pravog smještaja domaćina obiteljskog smještaja, od onih rentijera.

S druge strane, nama nedostaje hotelskih kapaciteta. Mi smo negdje oko 10 posto smještajnih kapaciteta u hotelima, a naši konkurenti, primjerice u Italiji, Grčkoj i Španjolskoj, taj postotak dižu iznad 40, 50, pa i 60 posto. I to je nešto na čemu trebamo dugoročno raditi i to ne ide preko noći.

S druge strane, jako moramo paziti na jedan od glavnih resursa temeljem kojeg onda možemo koncipirati našu turističku ponudu, a to je prostor. Moramo se jako pažljivo odnositi prema korištenju našeg prostora, bilo da se radi o morskom ili kopnenom dijelu našeg prostora.

Mislim da kroz budući strateški razvoj održivog turizma zaista imamo priliku na dugi rok odrediti budućnost razvoja turizma u pravcu kvalitete i održivosti i za buduće generacije.

Održivost se tema aktualizirala posljednjih godina. Ipak, jesmo li mi u nekim mjestima Jadrana uspjeli nepovratno devastirati prostor upravo nekontroliranim razvojem turizma?

Sigurno da postoje određene lokacije, prije svega na Jadranu, gdje smo možda prostor koristili na neodgovarajući način i na taj način možda trajno devastirali dio prostora.

'STRAŠNO' /

Ugostiteljski objekti prazni, turisti bez ljetne ponude: Zašto Bačvice nisu spremne za sezonu?

Međutim, velika većina naše obale i otoka je još uvijek jako dobro očuvana i zato je odgovornost na nama da taj prostor i dalje čuvamo i da kroz pametno upravljanje prostorom, kroz pametno upravljanje destinacijama u pravcu njihove održivosti i na tragu naših strateških odrednica te zakonskih rješenja, taj prostor trajno sačuvamo i stvorimo uvjete i za život naših budućih naraštaja, koji će onda imati ne samo koristi u turizmu, nego će i živjeti turizam.

Jer, turizam je prije svega način života.

Kako napraviti taj balans da ipak imamo goste i da od njega zaradimo, da to ne postane masovno, da ne klizimo dalje u problem preizgrađenosti i previše iscrpljivanja svojih resursa? Je li možda smjer gost veće platežne moći koji će htjeti privatnost i više platiti za doživljaj i iskustvo? Želimo li Hrvatsku u tom smjeru?

Mi smo u strateškim odrednicama odredili pretpostavku da želimo razvijati takozvani premium segment turizma, koji ne znači uvijek samo najvišu platežnu moć, nego i jedinstveno iskustvo koje će gost dobiti prilikom svojeg boravka u jednoj od hrvatskih destinacija.

Kroz zakonske odredbe smo odredili da svaka destinacija treba raditi svoj plan upravljanja. Dakle, svaka destinacija će kroz vlastitu strategiju i vlastiti plan definirati kakva destinacija želi biti, kakav profil gostiju želi imati, kakvom strukturom smještajnih kapaciteta želi raspolagati, kakvu turističku ponudu želi ponuditi turistima koje cilja i za koje se bori na turističkom tržištu.

Na taj način smatramo da možemo utjecati na kvalitetno upravljanje turizmom u cjelini i na taj način želimo Hrvatsku pozicionirati stepenicu više nego što je to bilo do sada, da na neki način sačuvamo naše ključne resurse, a s druge strane da lokalno stanovništvo ima koristi od turizma, ali i višu razinu kvalitete života te da Hrvatska kao destinacija na globalnom turističkom tržištu bude prepoznatljiva kao kvalitetna i održiva.

Oslanjamo li se tu možda i previše na povjerenje i manire dobrog gospodara na one na lokalnoj razini. Hoće li se zadržati mehanizmi kontrole da se zaustavi ako nešto ode u krivo?

Mislim da je Vlada u pravo vrijeme donijela te zakonske izmjene i pravilnike, kojima se zapravo stvara jedan okvir održivog razvoja turizma.

S druge strane, teško je nešto nametati iz Zagreba lokalnoj zajednici, primjerice što trebaju raditi i kakav turizam razvijati u Dubrovniku, Splitu, na Šolti, na Dugom otoku, u Gorskom kotaru, Slavoniji ili negdje u Međimurju.

To zaista znaju najbolje ljudi koji tamo žive, koji raspolažu s resursima i prostorom u kojem žive.

Što je s našim perjanicama turizma? Svi smo jako ponosni na Dubrovnik, ali nedavno su i britanski mediji kao alternativu predložili Ston i to upravo navodeći da smo možda pretjerali s turizmom u Dubrovniku.

Činjenica je da je Dubrovnik globalno naš najprepoznatljiviji turistički brend i destinacija koja je na svjetskom glasu. To treba priznati i ja mislim da svi skupa trebamo biti ponosni na to.

S druge strane, postoje pozitivni primjeri u proteklih nekoliko godina koje je Grad Dubrovniku potaknuo i implementirao upravo u pravcu održivosti, u pravcu izbjegavanja onih scenarija koje smo imali prilike gledati, primjerice u Veneciji, Grčkoj, Španjolskoj i u nekim destinacijama gdje su turiste špricali pištoljima na vodu.

Dubrovnik je uveo program "Respect the City" koji ima puno implikacija na smanjenje gužvi u staroj gradskoj jezgri, na posjet zidinama, Tvrđavi itd. To je povezano i s posjetima gradskim muzejima i ostalim ustanovama, gradskom prijevozom...

Dobro je da Dubrovnik zapravo znači i magnet za razvoj manje poznatih destinacija - spomenuli ste Ston, a ja bih pridodao i cijeli Pelješac, okolne otoke, zaleđe Dubrovnika, Neretvansku dolinu itd.

I upravo u tom smislu Hrvatska turistička zajednica ove godine provodi niz kampanja koje smo nazvali "Get to know me" gdje zapravo uz naše perjanice turizma - Dubrovnik, Split, Rovinj, Poreč, Zagreb, Opatiju - želimo potaknuti turiste na posjet u manje poznata područja u okruženju naših prepoznatljivih destinacija i poticanje na putovanje prema kontinentu i unutrašnjosti naših primorskih županija.

I to je ono što danas svijet traži. Danas je trend, osim onog ranije spomenutog last minute, otkrivanje novih, manje poznatih destinacija, rekao bih, bisera, a Hrvatska zaista tu ima što za ponuditi.

Koliko kontinentalna Hrvatska sudjeluje u ukupnom prometu turizma i razvijamo li kontinent dovoljno brzo? Imamo projekte, tu su i domaći gosti koji također preferiraju sve više kontinentalni turizam, ali je li dovoljno razvijen?

Činjenica je da kontinent sudjeluje u ukupnom turističkom prometu Hrvatske s nekih četiri do pet posto, što je zaista značajno manje nego što bi moglo biti s obzirom na potencijal kontinenta.

Međutim, to predstavlja i priliku za kontinentalni turizam da se, uz sve što smo ranije spomenuli u kontekstu održivosti i kvalitete, bolje razvije u budućnosti. Također, činjenica je da su u posljednjih nekoliko godina realizirani brojni projekti u smislu turističke infrastrukture, što daje pretpostavke za razvoj određene turističke ponude na kontinentu.

To će sigurno rezultirati povećanjem udjela turističkog prometa u ukupnom prometu Hrvatske. Ono što je posebno interesantno na kontinentu je to da on ima resurse za razvoj, posebice kroz selektivne oblike turizma poput outdoora, zdravstvenog turizma, koji mogu biti motiv za dolazak izvan glavne ljetne turističke sezone i time utjecati na produženje turističke sezone, odnosno turističke godine.

Kontinent zaista radi dobre stvari.

Možemo spomenuti nekoliko primjera: u Čepinu imamo novi hotel s pet zvjezdica koji bazira svoju ponudu na zdravstvenom turizmu, u Osijeku imamo gospodarski centar s izvrsnim kongresnim kapacitetima, u Tuhelju imamo novi kapacitet u hotelskom kompleksu koji također razvija obiteljski i wellness turizam, a Gorski kotar ima sjajne kapacitete za razvoj outdoor turizma.

Trebamo li više raditi na promociji kontinentalnog turizma? Kada pomislimo na more imamo prilično jasnu ideju gdje idemo i što ćemo dobiti? Međutim, kada je riječ o kontinentalnoj Hrvatskoj, nije uvijek tako. Treba li pojačati vidljivost ponude kontinentalnog turizma i kako to učiniti?

Apsolutno, i moram reći da Hrvatska turistička zajednica od 2020. godine provodi mnoge aktivnosti, zajedno s cijelim sustavom turističkih zajednica. U tu svrhu smo preusmjerili dio naših prihoda u promociju kontinenta.

Formirali smo dva fonda: Fond za turistički nedovoljno razvijena područja kontinent i Fond za udružene turističke zajednice. Na taj način, pojedini subjekti unutar sustava turističkih zajednica mogu se prijaviti na javne pozive koje svake godine objavljujemo.

Ove godine smo, primjerice, dodijelili više od 12 milijuna eura za različite projekte koji utječu na vidljivost i promociju kontinentalnih destinacija, odnosno cijelog hrvatskog kontinenta. U proteklih pet godina dodijelili smo gotovo 40 milijuna eura.

Kada bi imali prijatelja iz inozemstva koji vas pitao da u nekoliko rečenica opišete doživljaj na moru i na kontinentu, kako biste prezentirali našu zemlju?

Uvijek prezentiram Hrvatsku kao najljepšu zemlju na svijetu. Mala je u globalnim okvirima, ali je pravi biser, zemlja s velikim srcem, jer je naša gostoljubivost globalno prepoznatljiva.

Uvijek se ponosimo našim sportašima koji pomažu u promociji i koji utječu na prepoznatljivost Hrvatske. Govorim o prirodnim ljepotama, od nacionalnih parkova poput Plitvica i Krke, otočja - Brijuna, Kornata, pa do Kopačkog rita i Risnjaka, koji je jedinstven u Europi.

očaran maršalom /

BBC-jev novinar provozao Cadillac Brijunima i snimao kraj Bijele vile: Tu se Tito družio sa Sophiom Loren

Osim toga, ističemo našu povijesnu baštinu, kao što su najstarije naselje u Europi u Vinkovcima, Muzej krapinskog pračovjeka, a imamo i najveće zidine nakon Kineskog zida – Stonske zidine.

Nema samo Rim arenu, imamo i mi Pulsku. I naravno, imamo puno atrakcija, kako materijalnih, tako i nematerijalne kulturne baštine, od Sinjske alke, Rapskih samostreličara, Puteva Marka Pola, paške čipke itd. Kada ljudima pričate o Hrvatskoj, zaista ostanu bez riječi jer imamo toliko toga za ponuditi.

PREKRASNI SLAPOVI I VILE /

Rastoke su biser prirode koji obvezno treba posjetiti

I kad sve to začinite s našom gastronomijom, koja se odlikuje različitošću, ovisno o regijama. Uvijek ističemo najbolji tartuf iz Istre, najbolja maslinova ulja, a uvijek se natječemo koji će pršut biti najbolji na svijetu – istarski ili dalmatinski. I naravno, ističemo crnu slavonsku svinju, kontinentalna i primorska vina.

Kad govorimo o gastronomiji - imamo li problem da gosti na tanjuru možda prečesto dobivaju konfekcijsku rajčicu ili hranu koja ne odražava okuse naše gastronomije? Odnosno, da domaća hrana ne dolazi na tanjur turistka onoliko često koliko bi željeli?

Činjenica je da mi proizvodimo male količine hrane i da ne možemo zadovoljiti sve zahtjeve tržišta. Međutim, naši najbolji restorani i gospodarstva, u okviru OPG-ova, itekako su prepoznatljiva. Turisti koji dolaze u Hrvatsku vole posjetiti naše vinare, OPG-ove i konobe u Istri, Dalmaciji i na kontinentu obiteljska gospodarstva jer znaju da će dobiti domaće i zdrave namirnice, uz autohtono doživljaj gostoljubivosti, zasnovan na tradiciji lokalnog stanovništva. To je upravo ono što turisti traže – autentičan doživljaj.

Jedan od naših jakih aduta je i sigurnost, a govoreći o tome često zaboravljamo na širinu tog pojma - pa sigurnosti kupanja u moru? Je li tako?

Sigurnost je svakako jedna od naših najvećih komparativnih prednosti. Hrvatska je među zemljama koje su na samom vrhu po sigurnosti po noćnim šetnjama. Možete hodati po cijeloj zemlji, čak i noću, bez straha od opasnosti. Također, kada skočite u plićak ili nasred Jadranskog mora, možete biti sigurni da vas neće napasti morski pas.

A gostu je i to bitno?

Apsolutno! Na primjer - jako puno radimo na promociji u Americi, oni se čude kako mogu skočiti u more bilo gdje kad dođu jedriti. I to bez straha.

Sigurnost je važna i u prirodi, jer na područjima poput Velebita i nacionalnih parkova, poput Paklenice ili Sjevernog Velebita, možete biti sigurni da će hitna pomoć ili HGSS doći u najkraćem roku ako zatreba i s helikopterom. To nije uvijek slučaj svugdje (u svim zemljama).

Na primjer, kada plovite na moru, a ljeto je na Jadranu i nekoliko stotina tisuća plovila, možete se sigurno osjećati jer znate da Hrvatska ima i specijalizirana plovila i kapetaniju koja brine o sigurnosti na moru.

Takvi aspekti sigurnosti doprinose percepciji Hrvatske kao sigurne destinacije. Morao bih reći i da policija radi sjajan posao i svake godine dolazi nam stotinjak policajaca iz drugih zemalja i to daje dodatan osjećaj sigurnosti i ugodnog osjećaja stranih turista koji vide svog policajca u odorama iz vlastite zemlje. Osjećaju se i sigurnije te ih mogu biti informacije pa nam i pomažu.

Je li Hrvatska osmislila taj model stranih policajaca ili smo to kopirali?

Mislim da je Hrvatska bila među prvim zemljama koja je uvela ovaj model i da su druge zemlje počele kopirati našu praksu.

Kao osoba iz turizma, biste li stranim gostima naplaćivali spašavanje u kajaku usred nevere ili ako su se nepripremljeni zaputili u planine, pa su ih spašavali HGSS-ovci ili se digao i helikopter?

U inozemstvu je sasvim uobičajeno da se spašavanje dodatno naplaćuje. I osobno sam imao iskustva na skijanju gdje sam morao platiti dodatne usluge hitne medicinske pomoći. Međutim, kod nas, takve akcije financiraju Turističke zajednice i Vlada.

No, mislim da ćemo u budućnosti morati razmisliti o modelu naplate tih usluga jer će potreba za njima rasti, a mi moramo težiti održivosti.

I odnosi li se to samo na strane goste, ili imamo i naše goste koji su nepromišljeni pa krenu na Biokovo u neodgovarajuće vrijeme u japankama, bez vode, pa zapnu?

Mislim da je tu prije svega važna edukacija i puno ponavljanja i informiranja ljudi. Ako hoćete, i same edukacije kako se pripremiti za određenu aktivnost na otvorenom, od odjeće do samog ponašanja, načina hodanja, trčanja, bicikliranja itd. I zapravo mislim da svatko treba biti odgovoran, prije svega prema sebi, i procijeniti što su njegove mogućnosti, a što nisu, te prema tome prilagoditi vlastite aktivnosti.

Što kažete svojim najboljim prijateljima kako naći najbolji smještaj uz dobru cijenu na obali?

Savjetujem da svatko potraži ponaosob ono što zadovoljava njegove preferencije i potrebe, a s druge strane, uvijek pokušavam usmjeriti ljude da ne putuju u špici sezone.

Spominjali ste Dubrovnik; danas (u vrijeme proljeća op.a) je doživljaj Dubrovnika prekrasan. U Dubrovniku je toplo, lijepo je vrijeme. Sve je u funkciji od hotela, restorana, kafića, događanja, i Dubrovnik, primjerice, može se doživjeti jednako kvalitetno, ako ne i kvalitetnije nego u kolovozu.

Želim reći da zapravo pokušavam navesti ljude da putuju izvan glavne turističke sezone, jer Hrvatska zaista ima što ponuditi.

Hrvatska je prekrasna zemlja i doživjeti Slavoniju u proljeće, Gorski kotar u proljeće ili jesen, kada imate živopisne boje stabala, kada još uvijek možete susresti poneku divlju životinju, tada još uvijek nije prehladno.

Isto tako, primjerice u unutrašnjosti Istre ili Brijunima, Kornatima – sada, u predsezoni je jedinstveni osjećaj.

Slušaju li to domaći gosti i sele li se polako sa špice turističke sezone u predsezonu ili posezonu?

Mislim da polako idemo prema tom trendu. To vidimo iz brojki. Kada gledamo strukturu gostiju, prvi su nam trenutno domaći gosti. Iza njih su Nijemci. U sezoni će se to promijeniti, ali činjenica jest da domaći gosti u ovom dijelu godine ostvaruju najveći turistički promet, i nadam se da će se u budućnosti taj trend nastaviti.

S druge strane, želio bih istaknuti da je naš cilj poticati ljude da putuju u pred i posezoni, kako bismo 21 milijun dolazaka i oko 108 milijuna noćenja produžili na što širi period tijekom turističke godine. Ne trebamo težiti tome da svake godine obaramo rekorde u broju noćenja i dolazaka, nego da te brojke ostvarimo u što dužem periodu.

Koliko je jeftiniji smještaj u predsezoni i posezoni u odnosu na špicu?

Generalno, pad cijena je uvijek rezultat ponude i potražnje. Činjenica je da je ljeti najveća potražnja, te su tada cijene najveće. Logički je zaključiti da su cijene sada puno pristupačnije u predsezoni i posezoni nego u glavnoj turističkoj sezoni. To je možda jedan od motiva i poticaja da ljudi putuju u tom dijelu godine.

Sve članke iz podcasta 'Ideje na stolu' možete pronaći OVDJE, a emisije podcasta možete pogledati i na našem YouTube kanalu.