'Soba je definitivno manja nego ona u studentskom domu'; 'Sanader u usporedbi s nama živi kao kralj'

Tijekom subote je dio od 240-ak građana Zagreba koji su u potresu 22. ožujka ostali bez domova, preseljen iz Studentskog doma Cvjetno naselje u Hostel Arenu. Tako je 61 osoba nakon pola godine boravka u studentskom smještaju dobila novi dom. Ostali bi se trebali "doseliti" u ponedjeljak i utorak

Iz Grada Zagreba poručuju kako im je na raspolaganju "prostor za druženje, rekreaciju ali i restoran u kojem su osigurana tri besplatna obroka na dan. U hostelu se nalazi ured Crvenog križa Grada Zagreba, a od ponedjeljka ujutro će u hostelu djelovati i gradski ured u kojem će sugrađanima na raspolaganju biti predstavnici ureda za gospodarstvo, obrazovanje, socijalu, hitne situacije, imovinu i GSKG. Ispred hostela po potrebi će biti smješten pokretni ured Holdinga. Učenicima je osiguran besplatan školski prijevoz". Uz to, onima koji imaju automobile, osiguran je i besplatan parking ispred hostela.

Sobe od 12 'kvadrata'

Iako to lijepo zvuči, pitanje jest - je li dovoljno. Naime, dio stanara je već na prvi pogled u hostelu primijetio neke očite nedostatke. Naravno da to nije ni izbliza kao kod kuće, ali nekima nije niti kao u Cvjetnom naselju.

"Moram priznati da mi je ondje ipak bilo bolje. Ova je soba definitivno mnogo manja nego ona u studentskom domu. I jedna je utičnica u cijeloj sobi. Gdje da uključim mobitel, televizor, kuhalo za vodu? A još je važnije pitanje hoće li to sustav struje izdržati ili će sve pregorjeti", pitala se Džana Kahteran Hodžić, koja će svoju trokrevetnu sobu dijeliti sa suprugom i kćeri.

Prigovora je bilo i iz drugih soba. Svjetla su preslaba, negdje ni ne rade, kupaonice su minijaturne, namještaj je iz nekih prošlih vremena... Mnogi su ljuti jer su morali "istrčati" iz Cvjetnog naselja, s obzirom na to da je odluka o njihovoj selidbi potpisana samo dan ranije.

"Mi smo bili spremni već neko vrijeme, ali isto su nam mogli dati dan-dva da informaciju prožvačemo. A što se tiče uvjeta, što da kažem. Sanader u usporedbi s nama živi kao kralj, ovo je nevjerojatno. Ne razumijem kako bi netko mogao očekivati da ovdje možemo boraviti idućih pola godine, godinu, a možda i više", rekla je za Večernji jedna od stanarki hostela.

Život u gostima

O opremljenosti hostela dovoljno govori da su se u njega, osim novih stanara, uselili i hladnjaci, kojih dosad ondje nije bilo. Ipak, stanari priznaju kako hostel nije smještaj s pet zvjezdica i kako će teško provoditi dane u sobama od 12 kvadratnih metara, ali ističu da će se prilagoditi. Naglašavaju da su umorni od "života u gostima", daleko od domova, škola, posla, u skučenom prostoru bez prave privatnosti, ali i bez dugoročnog rješenja najbitnije životne potrebe.

"Ono što meni i kćeri treba jest konkretno stambeno rješenje. A nitko nam po tom pitanju ne može pomoći", očajna je Stana Jelenić. Iako u Gradu naglašavaju kako su pokušali maksimalno uvažiti sve želje i potrebe stanara, činjenica je da i dalje u metropoli postoje prazni i neiskorišteni gradski i državni stanovi.