Vijesti /

Hrvati se najviše plaše gubitka radnog mjesta

VOYO logo
VOYO logo

Radno vrijeme bit će kraće, radni vijek duži, sve više ljudi radit će od kuće, čime se ukidaju realni odnosi među ljudima, što je posljedica globalizacije rada. A socijalni kontakti upravo su ono što hrvatske zaposlenike - prema istraživanju Nacionalnog indeksa sreće, zajedničkog projekta Banke, Hendala i Allianza – čini sretnima na poslu.

S druge strane, izvor nezadovoljstva su nemogućnost sudjelovanja u odlučivanju i nepravednost plaće, rekao je Zvonimir Galić s Katedre za psihologiju rada Filozofskog fakulteta u Zagrebu te preporučio preispitivanje postojećeg sustava nagrađivanja i poticanje sudjelovanja o odlučivanju.

Predstavljajući najnovije istraživanje Nacionalnog indeksa sreće o kvaliteti radnog života u Hrvatskoj, usporedio ga je s onim u Europskoj uniji te naglasio kako se izdvajamo u dvjema stvarima: iznimno dobro stojimo u zadovoljstvu međuljudskim odnosima na poslu, ali za EU zaostajemo u zadovoljstvu sudjelovanjem u odlučivanju. Stoga, zaključio je Galić, da bismo imali zadovoljne i motivirane zaposlenike, trebali bismo podržavati postojeću kvalitetu međuljudskih odnosa na poslu, poticati sudjelovanje u odlučivanju, ali i preispitati pravednost postojećih sustava nagrađivanja. Najviše prostora za poboljšanje zadovoljstva pravednošću plaće i sudjelovanja u odlučivanju.

Radi se upola manje nego prije 150 godina

Kompanije čiji zaposlenici imaju visoku razinu pripadnosti i predanosti ostvaruju 20 posto višu dobit, dok niska pripadnost kompaniji može uzrokovati pad dobiti za čak 30 posto, istaknuo je Mladen Barišić, specijalist za razvoj ljudskih resursa u Zagrebačkoj banci.

"Danas se radi upola manje nego prije 150 godina i svjetski je trend da se sve manje radi, a da sve veći broj ljudi živi bez rada, odnosno da imaju pravo na dokolicu", rekao je prof. dr. sc. Žarko Puhovski s Filozofskog fakulteta. Stoga je odgovor na pitanje konferencije Može li se živjeti bez rada? - "Da, može, jer sve veći postotak ljudi na svijetu živi bez rada, sretni su zaposlenici vrlo često oni koju drugu sreću nemaju, a postoje i oni koji ne žele karijere", objasnio je Puhovski.

Trošak gubitka posla u Hrvatskoj puno veći nego u EU

Najveći strah da će u sljedećih šest mjeseci izgubiti posao izrazili su upravo Hrvati, a oni se i najmanje nadaju da će pronaći novi, pokazuje europsko istraživanje koje se provodi u 31 zemlji, a u koje je od 2005. uključena i Hrvatska.

Vojmir Franičević, s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, naglašava kako takvi odgovori znače da je trošak gubitka posla u Hrvatskoj puno veći negoli u EU.

"Imati posao u Hrvatskoj veliko je zadovoljstvo, kaže Franičević, dodavši kako je kriza u Hrvatskoj rezultirala ogromnim smanjenjem ulaganja u obrazovanje, dok se u EU dogodilo obratno.

Zabrinjavajuće je kako je negativno kriza utjecala na rad - dominantni model prilagođavanja hrvatskih poduzeća u krizi bio je redukcija troškova rada, a ne inovacije, učenje, novi proizvodi i nova tržišta. Nesumnjivo, zaključuje Franičević, da su postojeći modeli rada i upravljanja u Hrvatskoj pod sve većim pritiskom - s jedne strane, pritisak na porast kompetitivnosti, intenziteta, ali i stresa, a s druge, porasta napora poduzeća da radnike pridobiju za ciljeve poduzeća.

Statusni simbol Hrvatima važniji od rada i poštenja

Franičević je izdvojio nekoliko ključnih elemenata koji u Hrvatskoj u budućnosti samo mogu smanjiti sigurnost posla: upravljački deficit u domaćim poduzećima, neizlazak na tržišta, inovativnost te vrlo niska razina ulaganja u učenje i od strane zaposlenika i od strane poslodavaca.

"Priznanje i poštovanje, odnosno potreba za društvenim statusom najvažniji su hrvatskim zaposlenicima", rekla je prof. psih. i mr. spec. iz organizacijske i industrijske psihologije Tanja Pureta iz Ramira savjetovanja. Razlog je takvom radnom mentalitetu u Hrvatskoj društvo koje profesionalnu vrijednost nekoga više prosuđuje po statusnim simbolima nego po stvarnoj profesionalnoj kompetenciji, obrazovanju, poštenju, marljivosti i sl. Stoga, zaključila je Pureta, sustavno, na razini društva, treba promicati kulturu rada kako bi ljudi razumjeli zašto i kako raditi te koje su vrijednosti pravog, profesionalno odgovornog ponašanja.

Prof. sc. Drago Čengić , s Instituta Ivo Pilar, pozornost stavlja na praksu radnog postignuća te postavlja tri teze o slabom radnom učinku Hrvata: je li riječ o socijalističkom naslijeđu, načinu rada poslovne elite ili jednostavnoj činjenici da (pre) malo ljudi u ovoj zemlji radi?

Zadnja teza je prilično uvjerljiva budući da u Hrvatskoj radi svega 48 posto od ukupno radno aktivnog stanovništva.

"Mali broj radno aktivnih stanovnika dovodi do nove podjele društva - na one koji su uključeni u 'službeni sistem' profesija i na one koji su isključeni iz njega. Prema tradicionalnom shvaćanju prevladavaju ideje da je država svojim građanima obvezna osigurati posao, a čuju se ideje poput 'da mi je raditi malo, a živjeti dobro'. To je razmišljanje koje teži sigurnom poslu bez rizika, gdje državna služba pruža idealno zaposlenje. Ili, je li više kriv mentalitet 'vlasnika-menadžera' koji vladaju poduzećima poput apsolutnih vladara, često zakidajući radnike i na plaćama i na doprinosima", pita Čengić.

Vezani članci:

arti-201006080405006 arti-201007060279006 arti-201009080747006

VOYO logo
Pročitaj i ovo
VOYO logo
VOYO logo
Regionalni portali