Europski sud za ljudska prava u tri slučaja presudio protiv Republike Hrvatske

Europski sud za ljudska prava donio je tri presude protiv Republike Hrvatske, dvije kojima je utvrdio da su hrvatski sudovi povrijedili pravo vlasništva tužitelja i jednu kojom je utvrdio da je sud povrijedio slobodu govora tužitelja, odvjetnika koji je kritizirao rad suda.

U presudama Radomilja i drugi protiv Republike Hrvatske i Jakeljić protiv Republike Hrvatske Europski sud je utvrdio da su hrvatski sudovi povrijedili pravo vlasništva tužitelja odbivši njihove tužbe kojima su tražili da se utvrdi njihovo pravo vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti. Radi se o presudama u kojima je Europski sud ponovio svoje ranije pravno shvaćanje (iz presude Trgo protiv Republike Hrvatske) da u rok potreban za dosjelost, pod određenim uvjetima, treba uračunati i razdoblje posjedovanja za vrijeme trajanja društvenog vlasništva na spornim nekretninama, što hrvatski sudovi nisu učinili, priopćeno je iz Ureda zastupnice RH pred Europskim sudom za ljudska prava.

U obje presude Europski sud je utvrdio da je ponavljanje domaćih postupaka najbolji način naknade štete podnositeljima, dosudivši tužiteljima u oba predmeta po 2.000 eura za troškove postupka.

U presudi Radobuljac protiv Republike Hrvatske Europski sud je utvrdio da je Općinski sud u Vukovaru povrijedio pravo tužitelja na slobodu govora. Tužitelj je kao odvjetnik sudjelovao u postupku pred tim sudom, te je tijekom postupka komentirao rad suda rekavši 'da se nastoji stvoriti dojam da se postupa u predmetnoj stvari dok se suštinski ročišta održavaju bez smislenog sadržaja'.

Uređujući sudac je takav komentar smatrao vrijeđanjem suda te je tužitelju izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1500 kuna.

Europski sud se nije složio s takvom ocjenom, smatrajući upravo suprotno, da tužitelj nije prešao granicu dopuštene kritike rada suda, pa da je stoga kažnjavanje tužitelja neopravdano miješanje u njegovo pravo na slobodu izražavanja.

Za povredu tog prava Europski sud je tužitelju dosudio ekvivalent iznosa novčane kazne koju je tužitelj morao platiti (205 eura) i 13 eura za troškove postupka.

Te presude još nisu konačne, a postat će ako niti jedna od strana u postupku u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.

Presude su dostupne na web stranici Suda  na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.