Dođi bliže da ti pomognem obrisati jal, ostalo ti ga je malo u kutu usana

U prošlom sam tekstu pisala o vanjštini, neatraktivnim ljudima, djeci, sebi i vlastitim nesigurnostima što se tiče izgleda, nekoj primitivnoj ljubomori koja se javlja u svima nama kad vidimo koliko je netko ugodan oku. U njemu sam se željela dotaknuti ne samo vanjskih faktora, ali kad sam uvidjela koliko je to široka tema, odlučila sam zaokružiti cijelu priču i ovaj vam tjedan pisati o jednoj drugoj vrsti zavisti.

Neki dan stalkam na Facebooku jednu poznanicu i sline mi cure na njene fotke all over the world i savršeni stil za modu kojeg svakako ima. Skrolam dalje i primjećujem kako na profilu uvijek objavljuje štosne i promišljene inteligentno ironične statuse ili fotke koje nasmijavaju ekipu. Zlobna kakva ponekad jesam (onako u gabaritima normalnosti, što god to značilo:)) prokometiram s frendicom kako ženska ziher nema šta za raditi pa cijeli dan visi po internetu, surfa i u raznorazne foldere sprema ukradene inspirativne citate i iskorištava ih kad je situacija. Ta sigurno nema socijalni život kad toliko računa vodi o FB-u, zaključim ja svoju besmislenu analizu. Frendica koja me inače podržava u zlobnom komentiranju, ovaj put mi je ironično odgovorila - 'da, jadna je, proputovala pola svijeta i baš joj je dosadno'. I poklopi me. I ja se posramim i kažem - 'ma joj glupa sam, pusti me, malo me preuzeo jal'.

Jal.

Da vam pobliže pojasnim taj pojam na ovim prostorima. Dakle, JAL, hrvatski jal ili hrvatska zavist je razgovorni izraz za oblik zlobe i zavisti, odnosno, nezadovoljstvo i neprijateljstvo domaćih pojedinaca ili skupine ljudi prama hrvatskim sunarodnjacima zbog njihovog društvenog ili poslovnog uspjeha i statusa, njihovih intelektualnih ili financijskih i gospodarskih sposobnosti, zbog posjedovanja vrijedne stečevine, koje dotični pojedinci ili skupine ne mogu trenutno ili trajno posjedovati zbog ograničenih financijskih mogućnosti.

Hrvatski jal je obično nazočan kod ljudi s nižom inteligencijom, i kao oblik zlobe i zavisti utječe na njihovo nasilno ponašanje i osvetoljubivost. Ishodi toga su: svojatanje nečijih predmeta ili djela, izmišljanje spletki i laži te klevetanje radi ponižavanja ugleda uspješne osobe, i slično.

Takve stvari su najvidljivije, transparentnije na tom šugavom Facebooku jer smo često bombardirani tuđim uspjesima na istom. Neka, za to i služi. Na toj platformi i na tu temu imam i ja jednu anegdotu.

Tek kad sam prije dvije godine i sitno počela s pisanjem indirektno sam osjetila taj jal od ljudi iz struke, bivših kolega s faksa. Bilo je i onih koji su se veselili što počinjem raditi nešto svoje, no bilo je i onih koji su bili ravnodušni prema tome. Kako sam primijetila jal? Pa preko šugavih komentara i lajkova na iste. Kada sam počela objavljivati tekstove na svom profilu, uvijek je bilo onih koji su mi komentarom dali potporu, do znanja da me prate, bilo je tamo i konstruktivnih kritika. Bilo je i  trolerskih komentara muških frendova koje tak i tak ne zanimaju pi*darije koje pišem već su tu da me zezaju kako glumim novu Carrie Bradshaw iliti po hrvaški Andreu Andrassy. Sva ta zezanja dopuštam do neke granice onima koje volim. E pod upravo tim trolerskim komentarima sam znala primijetiti lajkove ljudi koji nijednim potezom ne bi pokazali da su sretni zbog mene, ali lažno zlobni, više prcajući komentari usmjereni meni im se sviđaju. A je li? Jalan si, i to još pokazuješ? Nemoj se sramotiti na van, moj savjet.

Gdje je nestala sreća zbog nečijeg uspjeha, zbog tuđe sreće? Gdje se to među nama putem pogubilo? Ja sam tada bila sretna. Nije to neki uspjeh ekstra bio tada, ali meni je bila moja mala pobjeda, moj mali rast. Na tom istom šugavom Facebooku vidim i ljude koji su sretni zbog uspjeha i sreće svojih prijatelja, podupiru ih beskompromisno i ne daju nikome da ih zaje*ava.

Lijepo je kad je čovjek dovoljno zreo da se veseli zbog tuđe sreće, pogotovo one bivšeg partnera!

Jedan mali odlomak ovog teksta posvetit ću istom osjećaju, no usmjerenom prema bivšem partneru. Znalo ih je biti takvih da sam im nisam željela baš najgore, ali nisam ni mantrala da im se dogodi najbolje. Neki unutarnji osjećaj povrijeđenosti kojeg sam tada nosila uzrokovao je malu zadovoljštinu u meni kada sam načula da mi bivšem baš i ne ide najbolje. Grozno, ali tako je bilo. Danas razmišljam drugačije, danas sam sretna sama sa sobom, i ako čujem da su sretni, s novom osobom, u novom životu, ako im je krenulo na poslovnom ili pitajbogakojem planu. Sa mnom sretni očito nisu mogli biti, kao ni ja s njima. Neki kažu da bi mi trebalo biti svejedno. Ja se ne slažem s tim. Nikad mi neće biti svejedno za ljude s kojima sam nekad dijelila sve. Ne želim ih više u svom životu, ne razmišljam o njima, ali im želim sve najbolje. Je li to zbog toga što sam i sama napokon sretna na ljubavnom planu? Nekako se razvio taj osjećaj i ranije. Draži mi je bio osjećaj pozitive prema nekim bivšim vremenima nego neke srdžbe i zamjeranja. To bi tek značilo da ih nisam prebolila i cijelu priču ostavila na miru.

Zašto zavidjeti ljudima koji su postigli nešto što mi nismo? Bez obzira na to jesu li došli do tog uspjeha ili pozicije na ‘pošten’ način ili ne, preko noći ili u deset godina, uložili više ili manje truda od nas ili nisu, imali veću plaću od nas ili ne, sve to su postigli svojim manjim ili većim trudom i radom. Ok, možda su rođeni pod sretnom zvijezdom, ali zapravo je korijen takve vrste zavisti u oholosti osobe koja je zavidna. Zašto mislite da ste bolji od osobe koja je nešto postigla? Zašto namjerno provocirate  i živite za to da nekog spustite? Pa to samo govori koliko ste sami iskompleksirani i nesigurni, ako ste uopće došli do tog stupnja introspekcije da to shvatite. Ako mislite da ste bolji, potrudite se to dokazati. Možda druge ljude nije ni briga, ali ako pokušate dokazati samima sebi, barem ćete vi biti sretnija osoba. I nećete imati toliko vremena za*ebavati druge.

Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine' i na Instagramu.