
Degutantna si k'o reklama za laksativ...

Nakon što je
prošlotjedna pričica o jezičnim fejlovima
bila moja
najčitanija kolumnica dosad, na čemu se zahvaljujem svim
čitateljima,
Inspiracija ne može uvijek biti na nivou, a ja nekako najviše volim da mi sjedne u pravo vrijeme, tj. da se iznerviram pa nabrijano završim tekst u sat vremena. Isto tako, što više pokušavam izbjeći da kolumne budu dnevnici mojih događanja tijekom života, no neke događaje ipak ne mogu ne spomenuti.
Vjerujem da bi mi pljuvanje po vladajućima, neobrazovanima, svastikama i inim fašistima donijela više pogleda na članak jer se Hrvati vole kolektivno zgražati i upirati prstom. Isto tako vjerujem da bi u nešto benignijoj varijanti odabira tema za pisanje upiranje prstom u muške također bilo aktualno, ali ni to mi više nije toliko hitoidno. Mogla bi i o komarcima, ali reko, 'ajmo ovaj put malo introspektivno.
Vrući je vikend iza nas proletio, a tih je dana nad zelenim
krajolikom, u potrazi za odmorom, letjela i jedna mala
ptičica. Gledala je, gledala gdje da zastane i odmori kada je
odjednom naišla na krov vikendice u kojoj se održavala
djevojačka zabava. Mislila si je ptičica, tu ću
si otkunjati neko vrijeme, njihove će me priče uspavati.
... da žene nisu samo rozo, oblekica, kremice i orhideje već ponekad mogu biti toliko degutantne da bi se njihovih razgovora posramili i najveće alfa primitivčine u gradu.
Razgovor koji je ptičica načula započeo je s njihovom
opsjednutošću vlastitim mirisima, sekretima, ispupčinama,
nusproduktima i uraslim dlakama. Nastavio se u revijalnom tonu i
konstataciji da je sasvim normalno da si žene međusobno
šalju '
Nepresušan izvor tema koje se često prelamaju ženskim jezicima su
dakako muškarci. Dok jednog, onog za kojim pate i do kojeg
im je zaista stalo, analiziraju do beskonačnosti, ove druge
toliko ponekad sprdaju, degradiraju i smiju se njihovom
očaju, pogotovo ako im se i nakon ignoriranja i
dalje neprestano javlja. S njima su najopakije. To se
Žena ženi nerijetko kuka o poslu i kako smo do ovih godina mogli više postići, a nekad je toliko dosadno da iz naftalina izvlačimo tolike bizarnosti, samo kako bi se međusobno razveselile. Skoro stalna je tema jesmo li baš morale toliko popiti i kako nismo više toliko baždarene. Do sljedećeg vikenda, dokad se nepce ne regenerira :)
Jedna je djevojka krenula pričati o svom iskustvu sa samozadovoljavanjem. Prvo ju je bilo malo sram što o tome priča s nepoznatim djevojkama, ali se nakon par čaša vina opustila i krenula:
"
Kako je završavala svoj monolog, sve se više otriježnjavala i postajalo ju je sram što je pred curama na djevojačkoj ispričala toliko intimnu priču, mislila je da će biti smiješna. Sve se više rumenila u obrazima...
I dok se ona rumenila, samo ju je odjednom zabljesnula salva
smijeha i rečenica: '
Krov vikendice je na kraju bio sav u nijansama bijele, zakenjan od ptičice s početka priče kojoj ove ženske degutantnosti nisu baš najbolje legle na želudac.
Večeri i njenim gadostima se nije nazirao kraj, ali je barem bilo super zabavno jer nismo glumile da smo sanjive barbike uvijek sa uvijek savršenom frizurom, stajlingom, životom, mužem, psom... kao one neke kvazi romantičarke s Instagrama. Možda smo malo pretjerale, ali tko nas voli, voli i taj dio nas!
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.





















