
Često pričam sama sa sobom, a ponekad se i posvađamo

Teza je tu - danas pričam o pričanju samim sa sobom. Da,
vjerojatno ste si odmah pomislili 'gle opet ovu neurotičnu, što
je sad izmislila', a ja vam poručujem da je ovo upravo tekst za
vas. Vjerojatno ste se sada zapitali: 'Za mene? Ja? Ja ne pričam
sam sa sobom'.
Uvijek sam se smijala svojoj staroj jer svaki put kad ode pod tuš glasno priča sa svojim alter egom Katarinom, ali s godinama sam skužila da jabuka ne pada daleko od stabla jer sam i ja počela raditi isto.
Ne, nisam jedna od onih od kojih se odmičete u tramvaju jer
psujem državu i stanje u istoj, bivše momke ili vozača koji me
presporo vozi do odredišta. To ja samo kad sam doma i najčešće sa
svojim pesekom, koji mi onda bude alibi sugovornik ako me netko
čuje. Ponekad se gledam u ogledalo i radim grimase (nešto kao
tipa kad se majmun vidi u ogledalu), a ponekad, kad si dobro
izgledam glumim Joeyja Tribbianija i sama sebi namigujem dok
izgovaram rečenicu '
Najčešće to radim kada sam povrijeđena, pod zbrkom nesređenih emocija koje mi prolaze kroz svijest, kroz logički mozak. Ponekad se pripremam što ću nekome reći i mogu reći da mi ide super ide. Time usuglasim svoje stavove i puno sam samouvjerenija u svom nastupu. Često to radim i nakon lošeg nastupa kad se sjetim što sam sve mogla argumentirati nekome, no u afektu se toga nisam sjetila. Nekako, kad čujem sebe, bolje i razumijem. Jasno mi je gdje griješim, gdje treba pojačati, gdje prikočiti, što nema smisla kad izgovorim, a vrlo često mnogo toga nema smisla. Zašto potencijalnog sugovornika mučiti nebitnim stvarima i ne si ranije ponoviti sam sa sobom svoj stav i odbaciti nebitno?
Svakako i uvjerljivo najčešće pričam sa sobom kad na glas je*em
sve po spisku samoj sebi. Jednom (da je bilo barem jednom) sam se
vraćala s izlaska u gluho doba noći pod 'maaaaalim' utjecajem i
čak sam stavila slušalice za mobitel u uši da izgleda kao da
vodim '
Kažu stručnjaci,
Zamislite šta bi bilo da nemamo sposobnost da sami sebe savjetujemo o prikladnom načinu reagiranja ili da sebe umirimo. Pa bilo bi nam mnogo teže.
Evo par stvari koje će shvatiti samo oni koji će se pronaći u ovom tekstu:
Nepozvanom sugovorniku govoriš: 'Oprosti, to ja sama sebi mrmljam u bradu, tko je tebe što pitao?'
Nosiš slušalice za telefon u ušima i glumiš da razgovaraš na mobitel ili slušaš muziku kako bi mogao pričati sa sobom
Nikad ne čitaš s jelovnika potiho
Razgovaraš sam sa sobom dok gledaš horor film: 'Morala je tamo otići, a znala je da je tamo čeka ubojica!'
Nikad ti nije dosadno.
Mnogo je stvari u svijetu koje možemo raditi udvoje, no one uključuju očekivanja i možebitna razočaranja. Nisam jedan od onih mlakonja koji će vam reći da radije budete vuk samotnjak i da ne vjerujete nikome jer je hrabrost u ovom samotnjačkom svijetu predati se nekome i dati mu svoje povjerenje, ali svakako prvo pođite od sebe. Vjerujte sebi, svojim mislima, svojim riječima naglas, uzdajte se u se i u svoje kljuse. Niste tako ludi kao što možda mislite!
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine' i na Instagramu .
















