Tko je odbio, a tko čvrsto prigrlio EU?

Dok Hrvatska željno iščekuje rezultate drugog referenduma u svojoj povijesti, onog o priključivanju Europskoj Uniji, većina naših "susjeda" svoju je dužnost već obavila. Neki s više, a drugi s manje uspjeha. Ipak, samo je jedna država, od prvog proširenja 1973. godine, čak dva puta na referendumu odbila pristupili Uniji.

Samo Cipar, Bugarska i Rumunjska nisu o ulasku u EU organizirali referendum, nego su odluku o tome donijeli u svojim parlamentima.

Daleko najveću podršku na referendumu o ulasku u Europsku Uniju pružili su građani Slovačke (93.7%), Litve (91.1%), Slovenije (89.6%), Mađarske (83.3%), Poljske (77,5%), Češke (77,3%), Latvije (67%), Estonije (66,9%) i Malte (53,7%). Upravo je u tim zemljama istovremeno bio najmanji broj onih koji su glasali protiv pridruživanja. Ipak, nisu svi Europljani olako izabrali "DA" za Europsku Uniju. Najviše glasova "PROTIV" zabilježeno je u Švedskoj (46.8%), na Malti (46.8%) i u Finskoj (43.1%), koje su, usprkos velikom broju glasova protiv, ipak pristupile Uniji. Apsolutni rekorder u broju protivnika Europske Unije je Norveška, koja joj je na čak dva referenduma izglasala nepovjerenje. Prvi puta 1973. godine, kada je 53.5 posto stanovništva glasovalo protiv ulaska, te 1995. godine, kada je ta brojka pala na 52.2 posto. Najnapetije je svakako bilo na referendumima u Švedskoj, gdje je razlika između glasova za i protiv bila svega 5.5 posto, na Malti, gdje je ta razlika bila 7 posto te u Finskoj, gdje se radilo o 13.8 posto. Naši prvi susjedi, Slovenija i Mađarska, velikim su postotkom rekli "DA" ulasku u Europsku Uniju. U Sloveniji je čak 89.6 posto glasalo "ZA" te 10.3 posto "PROTIV". U Mađarskoj se dogodila vrlo slična situacija, 83.8 posto glasalo je "ZA", a 16.2 posto "PROTIV".

Bugarska i Rumunjska, koje su pristupni ugovor potpisale 25. travnja 2005. godine u Luxembourgu, a punopravnim članicama postale 1. siječnja 2007., nisu organizirale referendum.