U gradu na tromeđi Ukrajine, Rusija i Bjelorusije ljudi nisu uznemireni: 'Ne treba nam rat. Živimo mirno'

Iz Kijeva smo krenuli u Senkivku. Malo mjesto tri pol sata vožnje, na sjeveru zemlje. Plavi znak je upozorenje da je blizu granica. Ne jedna nego dvije.

Senkivka na ukrajinski ili Senkovka na ruski. Ispred mene je Rusija, iza mene je Bjelorusija. Na tromeđi se nalazi spomenik koji se zove Tri sestre. Te tri sestre su Ukrajina, Rusija i Bjelorusija. Sve je pokriveno snijegom i jako tiho. Kao da su zapeli u nekom drugom vremenu. Jedino što odzvanja su vijesti - bar za one koji ih gledaju.

''Ne treba nam rat. Živimo mirno. Nema nikakvih tenkova, ondje je Rusija, možete vidjeti Rusiju. Nema tenkova, nema ničega, sve je mirno i tiho. Od svega ovoga rade veliku buku u Kijevu, ne ovdje'', izjavila je Katerina iz Senkivke, Ukrajina. ''Gledam vijesti samo na ruskoj televiziji. U Ukrajini se nema što vidjeti u vijestima. Ne bojimo se ničega. Živjeli smo kao braća i sestre i sada ide brat na brata ili brat na sestru. Ne bojimo se ničega'', rekla je Valentina iz Senkivke.

Braća i sestre, kao braća i sestre. Nekad dobri i u svemu zajedno, ali ni svađe im nisu strane. Ljudi koji žive ovdje imaju neke druge brige i probleme. Svaki dan na bunar idu po vodu. Za sebe i za životinje. ''Ja sam rodom iz Rusije. Živim ovdje 38 godina. U Rusiji mi je sestra, suprugov brat također živi ondje. Nema tenkova, nema pucanja, ne bojim se. Čega bih se bojala? U Donbasu i Lugansku pucaju. Žao mi je djece koja ondje žive'', rekla je Tamara iz Senkivke.

''Ne bojim se Putina. Ne bojim se ničega na svijetu. Pitajte mlade, a ne ovako staru osobu poput mene. Imam 84 godine i živim sama'', rekla je Eugenia iz Senkivke. Mlade smo htjeli pitati, ali ih ovdje i nema. Otišli su jednoj od tri sestre. Odselili se u veće gradove Ukrajine, Rusije ili Bjelorusije.