Nakon što je Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) objavila da je Iran došao do urana obogaćenog na čak 60 posto – što je samo korak do razine potrebne za nuklearno oružje - Izrael je reagirao promptno i silovito.

U operaciji "Uspravni lav“, izraelske zračne snage uz pomoć SAD-a izvele su koordinirani napad na ključna iranska nuklearna postrojenja. Među pogođenim ciljevima bili su Natanz, Isfahan i Fordow – podzemno postrojenje koje je godinama slovilo kao gotovo neprobojno. No, prema američkim izvješćima, sada je sravnjeno sa zemljom.

Foto: Profimedia

Fordow je potpuno uništen – pogođen je američkim bombama koje mogu probiti više desetaka metara betona i planinskog tla. O detaljima ovog napada više pročitajte OVDJE. 

Napadi su uslijedili nakon objave IAEA-inog izvješća, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu situaciju je opisao kao "jasnu i neposrednu prijetnju" izraelskoj sigurnosti. 

Oglasila se i Velika Britanija, koja je poručila da "Iran ne smije posjedovati nuklearno oružje" i da se "mora vratiiti za pregovarački stol s SAD-om". 

Iranski političari u šoku. Najavili su da Iran ima pravo na samoobranu, ali i pravo na povlačenje iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja. Više o tome možete pročitati OVDJE. 

SRCE NUKLEARNOG PROGRAMA /

Zašto je Fordow bio glavni cilj? Američki udar sravnio najzaštićenije iransko postrojenje

Što je obogaćeni uran i za što se koristi?

Međutim, koliko je iransko obogaćivanje urana bilo opasno i vodilo tome da zemlja dobije vlastito nuklearno oružje?

Prirodni uran gotovo u cijelosti se sastoji od izotopa U-238, koji nije pogodan za nuklearnu fisiju – proces u kojem se jezgre atoma cijepaju i oslobađaju ogromne količine energije. Za taj proces ključan je izotop U-235, kojeg u prirodi ima manje od 1 posto.

Foto: Profimedia

Kako bi se koristio u nuklearnim reaktorima ili vojnim sustavima, njegov udio mora se povećati procesom koji se naziva obogaćivanje.

Uran obogaćen na 3 do 5 posto koristi se za proizvodnju električne energije u civilnim nuklearnim reaktorima.

Za medicinsku primjenu, poput izrade radioizotopa za dijagnostiku i liječenje karcinoma, te za istraživačke reaktore, koristi se obogaćenje do 20 posto.

Uran s višim stupnjem obogaćenja koristi se i za pogon nuklearnih podmornica i ratnih brodova. Iako se u tim slučajevima obogaćenje može približiti 90 posto, primjena je još uvijek tehnički i politički strogo kontrolirana.

Kada obogaćenje postaje prijetnja?

Za izradu nuklearne bombe potreban je uran obogaćen na 90 posto i više. Ta razina omogućuje brzu, nekontroliranu lančanu reakciju koja rezultira eksplozijom goleme snage.

Iran, koji je prema sporazumu iz 2015. (JCPOA) bio obavezan zadržati obogaćenje ispod 3.67 posto, sada ima više od 400 kilograma urana obogaćenog na 60 posto, a IAEA je u 2023. u Fordowu pronašla čestice obogaćene na 83,7 posto.

Iako se Teheran brani da je riječ o "tehničkoj grešci", međunarodna zajednica to ne doživljava olako – posebno jer ne postoji civilna primjena za uran obogaćen na tolikoj razini. 

SMRTONOSNI I NEZAUSTAVLJIVI /

Američki bombarderi uništili srce iranskog nuklearnog programa: Ovo oružje probija planine

Zašto je obogaćenje od 60 posto problematično?

Uran obogaćen na 60 posto ne koristi se u elektranama, medicini ili znanosti. Takva razina nema praktičnu svrhu osim - brz i tehnički jednostavniji prijelaz na 90 posto, čime se u teoriji otvaraju vrata izradi nuklearne bombe.

Kod nuklearne bombe nema kontrole – cilj je upravo suprotno da se reakcija dogodi eksplozivno, bez zadrške.

Obogaćeni uran može biti koristan, ali i opasan, ovisno o tome tko ga ima, koliko ga ima i što s njim namjerava. Iran je dosad tvrdio da njegov program služi u mirnodopske svrhe. 

Kako je počeo američki napad na iranska nuklearna postrojenja možete pročitati OVDJE. 

POGLEDAJTE VIDEO: Napadi ne prestaju, civili spašavaju živote: 'Snaga eksplozije me bacila na zid'